Lik i djelo

Nova splitska poduzetnička zvijezda zove se Josip Komar. Mladi, za širu javnost potpuno nepoznati, vlasnik također anonimne tvrtke Fonem iz potpune je diskrecije izronio prošlog tjedna, kad se medijima raširila vijest odslanja sa sjednice Poglavarstva Grada Zagreba – grupa Fonem će uz Ljubljansku aveniju graditi najveći neboder u Hrvatskoj. Glamurozno zdanje od čak 50 katova s helidromom na vrhu trebalo bi niknuti na maloj parceli od samo 5.600 četvornih metara u zapadnom dijelu grada, uz City Center One. Poglavarstvo je utvrdilo program prema kojem će se raspisati natječaj, što će definirati izgled poslovno-hotelskog nebodera koji će prema prvom procjenama tražiti ulaganje od najmanje 100 milijuna eura.

Komar, koji nije pretjerano sklon eksponiranju u javnosti i bučnom najavljuvanju poslovnog širenja, tvrdi da će gradnja sigurno početi iduće godine. Otkup zemljišta i sve predradnje obavljeni su, a riješena je i suradnja s bankom koja će pratiti cijeli posao. Ideja je da do 39. kata bude ekskluzivni hotel, a iznad toga luksuzni i vrlo atraktivni uredi. Inspiracijom je Komar pronašao u Dubaju, vidjevši glasovit Alhamra Tower.

Dok su zbunjeni novinari tek počinjali potragu za podacima o nepoznatom investitoru, stiglo je novo iznenađenje – osim zagrebačke investicije Fonem je već sve pripremio za jesenski početak gradnje luksuznog obiteljskog hotela iznad prestižne splitske plaže Bačvica. Od bivših vlasnika otkupljeno je zemljište i derutni objekti, a s Gradom Splitom odrađena je sva pravna procedura za gradnju prvog hotela u posljednjih osamdesetak godina na tom iznimno atraktivnom području. Ulaganje će biti ‘teško’ 12 milijuna eura.

Ni to nije sve. Mladahni poduzetnik najavljuje još niz projekata u Splitu koji su u završnoj pripremnoj fazi, o kojima, prema svom poslovnom načelu, ne želi javno govoriti dok ne dospiju u fazu realizacije.

Tko je Josip Komar, vlasnik i direktor tvrtke koja planira tako velike investicije? U Splitu, u kojem se tradicionalno zna sve o svakome, osobito o onima koji se bave javnom djelatnošću, nije lako dobiti pravi odgovor na to pitanje. Mnogi poslovni ljudi lakonski će odmahnuti rukom i reći da je, vjerojatno, riječ o običnom manekenu koji se eksponira u ime jake poslovne institucije ili skupine, drugi će reći da je sve to spekulantska priča u kojoj će se preprodajom prava gradnje zaraditi novac. Malo će tko pohvaliti prodornost i sposobnost mladog čovjeka čiji je formalni status student Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

Neki koji su ušli u poslovne razgovore s Komarom opisuju ga kao nadobudnog i pomalo bahatog mladića. U njemu nisu osjetili poslovni potencijal niti je ostavio dojam pouzdane osobe s kojom bi se moglo ući u zahtjevne projekte. Je li u pitanju samo zavist prema konkurentu koji dozvodi ili objektivna procjena, teško je reći.

No ima i onih koji misle drukčije. Jedan od rijetkih koji će bez zadrške reći da je Josip Komar na njega ostavio pozitivan dojam jest Dragan Lazukić, direktor Orco grupe. – Svidio mi se taj mladić, njegov način razmišljanja, ideje, prodornost i odlučnost da stvari izgura do kraja – kaže Lazukić i potvrđuje da su više puta razgovarali o zanimljivim projektima. – Mi nismo ni zalede ni partneri Josipu Komaru. Zbog poznatih problema malo smo, privremeno, povukli ručnu u vezi s novim investicijama u Hrvatskoj, ali to ne znači da se jednom, u budućnosti, ne može uspostaviti i partnerski odnos s tim mladim poduzetnikom u nama zanimljivom poslu – kaže Lazukić.

Moćna Orco grupa i mali Fonem ipak su sklopili jedan posao. Na istoj je adresi i u zajedničkom poslovnom prostoru u zgradi na istočnom ulazu u Split. Fonem je od Orca u podnajam uzelo uredan i prozračan sobičak ‘tri sa tri’ sa staklenim prozirnim vratima, dva radna stola, ormarima i prozorom s kojeg pogled puca na obližnje čempresne splitskoga groblja Lovrinca. Obrnuta simbolika, upravo ondje gdje skončavaju životne ambicije, stvara se temelj za sjajnu budućnost.

Mali je ured za Fonem korak više jer je tvrtka dotad imala sjedište u obiteljskoj kući, u ambijentu neprimjerenom za ozbiljnije poslove. No to je bio logičan početak za poduzetnog sina prosvjetnog radnika Ive Komara, koji nije raspolagao većim kapitalom kojim bi lakše pogurao sinove velike ambicije da se dokaže u biznisu.

A u taj se svijet Josipu doista žurilo. Kao srednjoškolac honorarno je radio na jednoj od alternativnih radijskih postaja u Splitu. S nepunih dvadeset godina odlučio se okušati u poduzetništvu, pa je osnovao tvrtku i počeo ugovarati koncerte u splitskim diskotekama. Uspio je organizirati i doček Nove godine s Oliverom, na što je, kažu oni koji ga bolje poznaju, osobito ponosan.

Osokoljen prvim uspjesima, poželio se upustiti u zahtjevnije i kurentnije poslove. Naravno, u nekretnine. Nepovjerena priča kaže da je snažna ruka pomoći stigla iz Raiffeisen banke u obliku povoljnog kredita kojim je Josip Komar sagradio stambeni objekt u Strožancu, u neposrednoj blizini Splita, dvjestotinjak metara od hotela Lav.

Navodno je kao početni kapital poslužila obiteljska trokatnica Komarova u radničkoj četvrti Kman koju je banka dobro procijenila i isplatila obilan hipotekarni kredit. U graditeljskom zanosu oko Vile Masline bilo je nekih problema s inspekcijom, kašnjenja u dovršetku radova, ali na kraju je sve ipak dobro završilo za investitora. U neposrednoj blizini sagrađen je još jedan, gotovo identičan objekt, stanovi i poslovni prostori prođani (dijelom i putem fleks stambenih kredita Raiffeisen banke), pa je priča mogla krenuti dalje.

Josip Komar, čije je studiranje upalo gotovo u nultu fazu, odlučio je ubaciti u četvrtu, petu brzinu kad je o biznisu riječ. Upustio se u izazovne projekte dostojne velikih investitora prekalanjenih na tržištu, što je mnoge ponukalo na zaključak da iza njega i njegova krhkog tima (uz njega je osnivačica nekih od mnogih tvrtki kojima upravlja i njegova četiri godine mlada sestra Katija) stoji netko moćan.

Iako je poznata njegova suradnja s Raiffeisen bankom, koja nema vlastite snage za aktivniji rad na tržištu nekretnina, splitskim poduzetničkim krugom pronoje se glas da uz Josipa Komara stoji Karlovačka banka, koja je upravo na dan kad je objavljen veliki Fonemov posao u Zagrebu svečano proslavljala svoje prvo pojavljivanje u Splitu. Otvaranju novih prostorija na mjestu nekadašnje prodavaonice Borova i propale Gradske banke Osijek, u kojima je Karlovačka banka udomila i Merkur osiguranje, uz predsjednika Uprave Sandija Šol, koji je govorio o poslovnim planovima u Splitu i okruženju, nazočili su i viđeniji sporaši-suvlasnici Goran Ivanšević i Dario Šimić.

Koliko je osnova za takav oblik suradnje, teško je reći, ali preko Karlovačke banke (čiji su čelnici poslovno uzletjeli također u dvadesetim godinama života) ide poveznica prema Partner banci, odnosno njezinu vlasniku Boži Čuli, koji potvrđuje da te dvije banke i dalje blisko surađuju. Čulo je vlasnik splitskog hotela Park, u čijoj blizini Fonem sad najavljuje gradnju hotela. Čulo je više puta pokazivao zanimanje za vrednije nekretnine i turističke objekte u Splitu, ali zasad bez uspjeha. Posljednji je veći pokušaj bio poraz od Željka Kermu u javnom nadmetanju za hotel Marjan.

Priče o partnerstvu i mogućem jakom zaleđu podgrijao je i sâm Komar pomalo nemuštim javnim istupima u kojima je govorio da se o svemu dogovorio s jakom stranom bankom, zatim da ima stranog partnera, nekakav Collins International, da bi poentirao kako nije paravan za velike igrače i kako će sve poslove iznijeti sam Fonem.

Bilo kako bilo, bio nečiji igrač ili nova samonikla poduzetnička zvijezda, Josip Komar i njegov Fonem (fonem je najmanja jezična jedinica, koja sama nema smisao, ali ima razlikovnu ulogu) idu dalje. Otvoren je ured u Zagrebu na Slavonskoj aveniji, koji zasad još nije u punoj funkciji, a na internetskim stranicama Fonem grupe (u siječnju ove godine osnovala ju je Katija Komar, jedina osnivačica), koje se izrađuju, navodi se i buduća ekspozitura u Londonu.

Sve je spremno za veliki poslovni uzlet, s posnom će reći mladić finih urbanih manira kojeg još malo tko shvaća ozbiljno. No, prema svemu riječ je doista o osobi sposobnoj ostvariti i zahtjevne poslove i životne snove. I to u generacijskog manira koja ne trpi strpljivost i predugo odgađanje. I nipošto ga ne zadovoljava to što si je i prije 29. rođendana priuštio upravljanje milijunskim iznosima u eurima, zahtjevne i unosne poslove, skupe automobile i život na zavidnoj razini. Ambicijama Josipa Komara nema kraja, a roditeljska je želja skromna – da se u moru velikih planova nade mjesta i za diplomu Ekonomskog fakulteta.