Home / Informacije / Tečaj

Tečaj

Za ono što se u svakodnevnom govoru obično naziva ‘gruntovnicom’ službeno se upotrebljava termin ‘zemljišne knjige’. Međutim, naziv nije jedina teškoća vezana uz zemljišnoknjižne odnose.

Mnogi europski zemalja imaju jedinstveno tijelo koje održava evidenciju o vlasništvu nad zemljištem i nekretninama. U Ujedinjenom Kraljevstvu ova vladina organizacija službeno je poznata kao Zemljišna knjiga Njene Veličanstvenosti. U Hrvatskoj, registracija nekretnina i prava na nekretnine obavlja se u dvije institucije: katastarskim i zemljišnoknjižnim uredima općinskih sudova.

Katasar je sveobuhvatni registar nekretnina jedne zemlje, koji uključuje kratak opis registrirane nekretnine, kao i preciznu lokaciju i dimenzije zemljišnih parcela u različitim katastarskim općinama. Ove informacije čine osnovu za registraciju i održavanje evidencija u zemljišnoj knjizi.

Zemljišna knjiga pruža informacije o vlasništvu nad nekretninama i financijskim detaljima kao što su hipoteke i drugi tereti. Ured zemljišne knjige stoga je često vrlo zaposlen izdavanjem izvadaka iz zemljišne knjige podnositeljima zahtjeva koji kupuju stan, podnose zahtjev za kredit s nekretninom kao kolateralom, dobivaju građevinsku dozvolu ili obavljaju bilo koju drugu transakciju koja uključuje nekretnine. Ovaj izvadak sastoji se od tri dijela: registar nekretnina (opisuje nekretninu), registar vlasništva (identificira vlasnika) i registar tereta (navodi terete kao što su hipoteke, zakupnine, služnosti i založna prava).

Računalizacija i ažuriranje zemljišnih knjiga od velike su važnosti za ekonomiju svake moderne zemlje. Dokumenti koji jamče vlasništvo nad nekretninama potiču ulaganja, dok poteškoće u njihovom dobivanju mogu biti vrlo frustrirajuće za potencijalne investitore. Kako je vođenje evidencije o privatnom vlasništvu zanemareno u prošlosti, veliki dio nekretnina u Hrvatskoj još uvijek nije registriran. U isto vrijeme, nesuglasice između podataka unesenih u katastar i zemljišnu knjigu usporavaju postupak dobivanja potrebnih informacija, a praćenje vlasništva i dokumenata koji to dokazuju može biti izuzetno dugotrajno.

Na pozitivnoj strani, veliki napredak postignut je u posljednjim godinama otvaranjem zemljišne knjige za javnost, pri čemu se imena i adrese trenutnih vlasnika i drugi detalji o bilo kojoj registriranoj nekretnini mogu pristupiti bilo kojem članu javnosti.

Prije ulaska u Europsku uniju, koja stavlja veliki naglasak na slobodno kretanje ljudi i dobara i omogućava svojim građanima kupnju nekretnina i ulaganje u druge zemlje, bit će potrebno učiniti hrvatsku zemljišnu knjigu još učinkovitijom. To će, zauzvrat, smanjiti frustracije povezane s dobivanjem potrebnih dokumenata kao čvrste garancije da je naše vlasništvo sigurno.