Najbolja radna mjesta prema istraživanju instituta Great Place to Work

Ekonomski pad velik je test za korporativnu politiku koja želi održati zaposlenike zadovoljnim, motiviranim i lojalnim. Uz rezanje troškova i otpuštanje mnogo zaposlenika zacijelo će biti skeptično na svaku izjavu o kvaliteti rada u kompaniji. Ipak, neke tvrtke uspjevaju sačuvati povjerenje svojih radnika čak i kad ekonomija zastane, ako je suditi prema institutu Great Place to Work, koji svake godine sastavlja listu najboljih radnih mjesta na svijetu.

Prema čemu je kompanija atraktivno mjesto za rad? Nekoliko tvrtki koje se na listi Great Place to Work nalaze godinama nude dobar uvid u temu. Ove je godine najbolje rangirana europska tvrtka Microsoft, čijih se osam različitih podružnica u Europi pojavljivalo na listi posljednjih pet godina. Dvije trećine bodova za svaku rangiranu kompaniju temelji se na anonimnim anketama zaposlenika. U Microsoftu su zaposlenici pohvalili otvorenost korporativne kulture i komunikaciju s nadređenima. Devet od 10 anketiranih radnika u Microsoftu Nizozemska ustvrdilo je da Upravu može pitati bilo koje razumno pitanje i dobiti jasan i iskren odgovor.

Upravo je iskrena, dvosmjerna komunikacija ključna za očuvanje povjerenja, pogotovo kad je riječ o lošim vijestima. Lakše je potaknuti energiju, optimizam i timski duh kad kompanija raste i može podijeliti profit, ali tek se u slučaju otpuštanja ljudi i manjka novca može vidjeti koje su kompanije doista izdržljive. Veoma je važno reći istinu, nastaviti komunicirati i biti dostupan zaposlenicima od vrha nadolje. Sljedeća će godina, vjerojatno, jasnije pokazati je li praksa u visokorangiranim kompanijama održiva. Samo je 10 posto kompanija na europskoj listi otpustilo radnike protekle godine; upravo suprotno, u prosjeku je povećalo broj zaposlenih 16 posto i prihode 26 posto.

Iako različite u gotovo svakom aspektu, tvrtke koje se kontinuirano pojavljuju od 2003., kad je lista prvi put sastavljena, dijele ključno obilježje – njihovi su vode na svome mjestu već godinama. U današnjim visokokonkurenčnim uvjetima poslovanja mjesto direktora neobičan je, i očito jak, činitelj u kvaliteti radnog mjesta. Glavni je problem radnika zaposlenih u kompanijama česta smjena direktora, učestalost promjena koje to prouzrokuje. Ljudi se po prirodi boje promjene koja može prouzročiti osjećaj nesigurnosti i sumnje u vlastite sposobnosti. Vrhom liste dominiraju internetske i informatičke kompanije, što je priznanje njihovoj sposobnosti uvođenja novog načina rada i mjerenja uspjeha prema kvaliteti obavljena rada umjesto prema broju sati provedenih u uredu.

Kad je riječ o staroj dami, Europa se posljednjih godina žestoko okrenula protiv transatlantske, anglosakonske doktrine. Čak je i nekad zagriženi pobornik slobodnog tržišta, francuski predsjednik Nicolas Sarkozy bio prisiljen ponovno promisliti o svojim stajalištima početkom kreditne krize. Njemačka pak nudi zoran komentar na stvarnost današnjega europskog poslovanja. Franz Müntefering, tada voda SPD-a, nazvao je hedge fondove ‘rojem napasti’ prije tri godine, a njemački ministar financija Peer Steinbruck kritizirao je Nokiju za njezin ‘karavanski kapitalizam’ nakon što je zatvorila tvornicu u Njemačkoj i preselila je u Rumunjsku. Najnovija je u nizu takvih izjava bila ona njemačkog predsjednika Horsta Köhlera, koji je rekao da su ‘međunarodna tržišta postala neman koju treba vratiti na njezino mjesto’.

Možda je riječ o strahu od promjene i gubitka ekonomskog prvenstva, no Njemačka ima više svojih kompanija u navedenim listama nego bilo koja druga zemlja, 25 od 134. No nije li Europa još domovina dugih stanki za ručak, ugodnog unakrsnog dioničarstva, minimalne konkurencije i rane mirovine? Ta zastarjela, mitska predrasuda o poslovanju u Europi još je uvriježena. Zapravo, najveće svjetsko pojedinačno tržište može se pohvaliti dinamičnim uspješnim kompanijama koje su i dobra mjesta za rad.

Bilo bi pogrešno preuveličavati razlike između europskih tržišta rada. Zaposlenici u većini zemalja imaju relativno slična očekivanja od radnog mjesta, a proces globalizacije sa sobom neizbježno donosi određenu uniformnost upravljanja. Neki globalni igrači, poput Oraclea, pokušavaju stvoriti istu radnu kulturu gdje god se nađu, a neki se prilagođavaju svakom lokalitetu posebno.

Radni vijek i tržišta rada možda su se radikalno promijenili u proteklom 25 godina, ali neke vrijednosti ostale su iste. Švremen radnik to možda više ne pokazuje na isti način, no stari sindikalni slogan ‘poštena plaća za pošten rad’ i tekako vrijedi. To, treba reći, nije isto što i tražiti najvišu dnevnu nadnicu, jer vrlo malo radnika funkcionira prema modelu maksimiziranja koristi tipičnom za ekonomsku teoriju, pogotovo ne na tržištima inače vrlo usmjerenima na taj koncept.

Istraživanje agencije za zapošljavanje pokazalo je da bi većina ljudi prihvatila manju plaću ako bi mogla raditi na radnome mjestu iz snova. Naravno, i pojam zaposlenja iz snova subjektivan je, no najviše pozitivnih odgovora došlo je iz zemalja razvijenog kapitalizma, sa snažnim mentalitetom tržišne ekonomije, nešto je manje ljudi bilo voljno prihvatiti manje novca za bolji posao u, primjerice, Francuskoj i Belgiji, a još istočnije postotak je znatno padao. To sugerira da odgovor, prije svega, ovisi o bogatstvu društva. Osim toga, riječ je i o fleksibilnim tržištima rada, na kojima su ljudi voljni okušati se u novim poslovima. To što mnogo tvrtki s tog popisa plaća isto ili čak manje od onih sličnog ili istog profila jasno pokazuje da novije generacije radnika stavlja naglasak na neke druge, popratne vrijednosti, a ne na novac, odnosno naknade.