Retrospektiva slika, akvarela, crteža i dokumenata i fotografija Slave Raškaj upriličena je u Galeriji Klovićevi dvori do 3. kolovoza. Nebrojeno puta vidjeli smo njezine slavne lopoće, raskošne mrtve prirode s voćem i cvijećem koje bi moglo ispuniti cijeli jedan botanički vrt, krajolike s vodenicama, dvorcima i rijekama, portrete bliskih osoba, djece.
Na slikaricu Slavu Raškaj podsjetio je prije koju godinu i Matanićev film Sto minuta Slave koji se, nažalost, nije uopće bavio slikarstvom ove umjetnice, već je kratki život umjetnice i njezinu specifičnu biografiju obilježenu nizom sudbinskih susreta, sveo na romansiranu ljubavnu priču studentice i njezina učitelja slikara Bele Čikoša Sesije.
S druge strane filmskoga zanimanja ostala je slikarica i sjajna umjetnica, svakako zanimljiva osobnost, nedotaknuta ‘prevođenjem’ u popularni medij živih slika. Tek nam najnovija izložba, retrospektiva slika, akvarela, crteža, sačuvanih dokumenata i obiteljskih fotografija Slave Raškaj, otvorena u Galeriji Klovićevi dvori do 3. kolovoza, donosi elemente iz kojih možemo složiti cijeli mozaik samosvojne priče o osamljenoj ljepotici Slav Raškaj, plemkinji koja se rodila u Ožlju 1877. godine.
Iako fizički hendikepirana zbog gluhoće, Raškaja se proslavila kao slikarica čiji su radovi, unatoč činjenici da je žena-slikarica tada bila rijetka, bili izloženi u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu (1898./99. godine), ali i u St. Petersburgu i u Moskvi te u Parizu 1900. godine.
