Novajlije i vlasnici samo nekoliko komada ATPL-a vjerojatno se broje u tisućama. Ljudi bi mogli prodavati zbog godišnjih. A globalna financijska kriza trajat će, izgleda, do ljeta iduće godine…
Atlantska plovidba je stvarno jeftina dionica. Ljubeznošću mog imenjaka Tome Helmana i suradnika fundamente, mnoštvo korisnih podataka svi možemo vidjeti na MojeDionice.com, pa sam i ja to učinio. Tamo sam pronašao i članak o Atlantskoj, kojem je jedina zamjera to da nije potpisan imenom i prezimenom, nego pseudonimom Jumbo.
Fundamenti su sjajni, vozarine rastu, kao i narudžbe za nove brodove. U 2008. godini 405, pa godinu za godinom još 718 i 921. Atlantska je nedavno prodala stari brod, a od trećeg kvartala ove do trećeg kvartala 2009. preuzet će pet novih. Dakle, posla ima.
Bilo je vrijeme da se javim Shogunu, zvijezdi foruma. Rijetkom forumašu koji ne lupeta gluposti. A ti što pišu mudrosti uglavnom prihvate i poziv na e-pivo ili pivo uživo. Ime mu je Marko, nisam smatrao važnim pitati ga što je radio prije nego što je dao otkaz i počeo živjeti isključivo od investiranja. Eh, tri sata sa Shogunom, a samo 3.600 znakova za kolumnu… No, nakon razgovora s Markom, prema mome skromnome sudu ekspertom za Atlantsku i brodare općenito, svjestan da će se možda pokajati, ipak sam odlučio još pričekati s kupnjom ATPL-a. Nisam pitao što će on činiti.
Sve u redu… Cijena čelika raste, a prema tome se može zaključiti da će i dalje rasti gospodarstva Kine i Indije. Kako sada stvari stojte, Atlantska će ove godine zaraditi 500, 600 kuna za dionicu, a i iduća bi godina trebala biti dobra. Deset najvećih dioničara drži 50,72 posto, a predvodi ih Hrvatski fond za privatizaciju s 10,04 posto. Atlantska plovidba mogla bi biti prva hrvatska kompanija iz američkih filmova. Ono, masa malih dioničara kontrolira rad uprave, a na skupštini u nekakvoj košarkaškoj dvorani izglasava dividendo.
No, od 7.586 dioničara (podatak s MojeDionice.com) novajlije se — ups! — broje u tisućama. Na svojoj koži sam iskusio, a bogami i dalje osjećam kako je biti u modernim dionicama. Izuzmerno li deset najvećih dioničara, ispada da 7.576 preostalih u rukama ima prosječno osamdesetak dionica. Nisam otišao u SDA i platio 500 kuna kako bih provjerio koliko ih ima četiri, pet komada, ali ne bih se iznenadio da je riječ o nekoliko tisuća ljudi. Dovoljno je da se veliki igrači na koji dan, a možda i na samo koji sat povuku s kupnje i eto nevolje. Dalje, prošao je drugi kvartal, fondovi sve do kraja trećega nemaju potrebe šminkati rezultate. Potom su tu i godišnji odmori, zbog kojih bi i veliki i mali mogli prodavati pokoju dioničicu, da im se nade na moru.
