Zvjezdana Bosanac, vlasnica Bakine kuće

Zvjezdana Bosanac odlučila je napustiti siguran posao u nekadašnjem Ministarstvu mora i otisnuti se u poduzetničke vode. Prije tri godine otvorila je obrt i mali dućan Bakina kuća u Zagrebu, na Zrinjevcu. Tajnički posao zamijenila je kuhinjom, a penkalu kuhačom. Nakon šest godina tajničkog posla zaključila je da se time više ne želi baviti. U poduzetničkim vodama ju nisu dočekale ruže i trebalo je mnogo rada da bi Bakina kuća postala prepoznatljiva. Posao koji traje od jutarnje pripreme kolača do punjenja dućana u kasne noćne sate ipak se, prema Zvjezdaninim riječima, isplati jer se vide rezultati njenog rada, u vidu napravljenih proizvoda i zadovoljnih kupaca. Tako je tajnica postala poduzetnica i kuharica. Na policama Bakine kuće mogu se pronaći razni autohtoni hrvatski proizvodi, od domaćih pekmeza i medova, do rakija, vina i maslinova ulja.

• U Zagrebu je nedostajalo dućana ovoga tipa. Ja sam imala potrebu otvoriti dućan koji će nuditi hrvatske proizvode, da se ljudi mogu vratiti u prošlost i vidjeti kako su naše bake pripremaju slastice. Nije sve od početka krenulo u tom smjeru. Na početku sam zamislila trgovinu bijljem, a poslije smo se odlučili nadopuniti ju i na kraju smo se profilirali u ono što smo danas. Lako je otvoriti trgovinu i prodavati tuđe proizvode, ali proizvodnja je sasvim druga priča – objašnjava Zvjezdana. Razlika između Bakine kuće i sličnih dućana je u tomu što se na policama Bakine kuće prodaju i vlastiti proizvodi. Ideja je na samom početku bila ponuditi domaće pekmeze, rakije, likere i suho voće u medu vlastite proizvodnje.

Na samom početku Zvjezdana je počela s proizvodnjom pekmeza od šumskog voća. Nakon što je napravila prvu turu, odlučila je pekmeze dati prijateljima i poznanicima na probu kako bi vidjela njihove reakcije. Zatim su svi ‘kušači’ na komadu papira napisali svoje godine i mišljenje o pekmez. Komentari su bili razni, od onih koji su tvrdili da su pekmezi prelatki do onih koji su bili kiseli, ali se iz svega moglo razaznati da mladi traže kiselije inačice pekmeza s manje šećera. Iduća je faza u proizvodnji bila poboljšavanje okusa pekmeza kako bi se zadovoljila većina ukusa.

Druga je faza prije otvaranja dućana bila izrada logotipa za što je Zvjezdana unajmila tvrtku Hand design. Tada je smišljeno i ime i krenula je cijela priča. Nakon što je osmišljen zaštitni znak bakice na red je došao dio vezan uz dizajn samih proizvoda.

• Htjeli smo dobiti domaći štih, ali ipak malo profinjeniji i drugačiji od svega što se može naći na tržištu. Na početku smo imali 30 svojih proizvoda, pekmezi, rakije, likeri i voća u medu. Tu se pojavio problem vezan uz radnu snagu. Cjelokupni tim broji devet ljudi, što nije dovoljno jer je potražnja velika, a radi se istim intenzitetom kao na samom početku, kad je Zvjezdana sama pekla pekmeze uz povremenu pomoć nećakinja.

• Na tržištu nema radne snage koja meni treba, na burzi nema nezaposlenih stališćara. U rujnu, kad je moj udarni termin, ne uspjevam naći odgovarajuće ljude. Na burzi sam tražila sve, od nekvalificiranih do kvalificiranih radnika. Rekla sam da mi šalju bilo koga, ali telefon nije zazvono. Trebala sam isporučiti i htjela sam zaposlititi nekoliko ljudi na određeno vrijeme. Radnici koje sam uspjela naći nisu htjeli da ih prijavim, ali ja to moram učiniti jer radim s hranom i provjerava me Zavod za javno zdravstvo – kaže Bosanac.

Zvjezdana objašnjava da u njenom dućanu nijedan korak u proizvodnji ne prolazi bez nje, jer mora probati sve što će se naći na policama. Osim degustacija ona osmišljava nove vrste kolača i pekmeza kojima osvježava ponudu. Do ideja dolazi na razne načine, inspiraciju za neke vrste kolača traži u starinskim kuharicama, druge osmišljava kada pokušava razviti recepte drugačije od onih zastupljenih na tržištu, a neki joj, kaže, jednostavno padnu na pamet.

Od osnovne ideje do gotovog proizvoda zna proći i šest mjeseci. Tako je bilo i s idejom da se u jedan proizvod povežu smokve i čokolada. Tek nakon mjeseci mukotrpog rada proizvedena je smokva s čokoladom koja je kompaktna, ali tek nakon što je Zvjezdana nabavila belgijsku čokoladu koja se dobro povezivala sa smokvom.

Uza stalno osmišljavanje novih proizvoda, u jednoj su prilici uposlenici Bakine kuće izradili poseban kolač za Raiffeisen banku.

• Raiffeisen je za svoj portal imao slogan limun.hr i odlučili smo za njih smisliti božične poklone. Već smo imali džem od limuna i palo nam je na pamet da napravimo kolač od limuna koji će i izgledati poput limuna. Tako smo otišli u Raiffeisen banku i ponudili im paketić s tim kolačem, likerom od limuna, ušćenim limunovim koricama i džemom od limuna. Jedino smo u tom slučaju mi klijentu ponudili gotov proizvod, jer smo imali ideju za njega. Taj su proizvod na kraju poklanjali klijentima za Božić – ponosno je objasnila Zvjezdana.

Snaga Bakine kuće je u tomu da za svakoga klijenta može dizajnirati poseban unikatni proizvod, po okusu ali i ambalaži. U planovima je i razvoj poslovanja. Zamisao je u Zagrebu otvoriti kavanu u kojoj bi se mogli degustirati i kolači iz Bakine kuće. Drugi plan je razviti autohtoni hrvatski suvenir koji bi se zasniva na gastro ponudi, ali uz koji bi se vezala i priča iz povijesti.

• Sada smo u situaciji da ne možemo ostati na toj razini, ili ćemo ići gore ili dolje. Problem je naći ljude koji nas mogu pratiti. U hrvatskoj u proizvodnji nema velikih zarada i tu leži problem. Ne možeš platiti sve ljude koji ti trebaju. S obzirom na to da se sve radi ručno, sve je i vrlo skupo proizvesti. Potrebno je mnogo vremena da se bilo što proizvede i mnogo ljudskog rada koji je u Hrvatskoj skup. Moji su ljudi premalo plaćeni za posao koji obavljaju, ali u ovom trenutku ne mogu ponuditi više. Još nismo došli do faze isplativosti projekta. Prema svim procjenama trebat će pet godina da se vrati prvotni ulog – završila je Zvjezdana.