Prema naputku Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, ako je u građevinskoj dozvoli riječ o stambenoj namjeni, nikakva poslovna djelatnost, pa ni turizam, ne dolazi u obzir.
I ako ova Vlada ima drugi mandat s gotovo istim ministarstvima i ministrima, očito je da ni nakon pet godina suradnja i informiranost još nisu na razini da jedno ministarstvo zna što radi drugo. Tako je nedavno podigla veliku buku zabrana unošenja hrane i pića iz država EU u našu zemlju jer se pokazalo da ministarstvo u čijoj je nadležnosti turizam nije ni znalo za pripremu i donošenje pravilnika o tome koji je donijelo Ministarstvo poljoprivrede. Prema, nažalost, već uobičajenom scenariju i receptu, nakon više ili manje formalnih prosvjeda iz EU (u koji državljan RH već dugo te iste stvari ne mogu unositi i nitko od toga ne pravi problem) pravilnik nije zaživio. Drugi, još aktuelan, primjer odluke koja će također nanijeti štetu turizmu zacijelo neće biti brzo promijenjen jer neće biti pritiska iz EU.
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva je potkraj prošle godine (5. studenoga) donijelo naputak kojim objašnjava pravila pri izdavanju rješenja za obavljanje djelatnosti. Njegova je posljedica da se u svim nadležnim uredima koji kategoriziraju objekte u turizmu nagomilalo mnogo slučajeva onih koji kategorizaciju traže, a ne mogu je dobiti, što znači i da ne mogu, bar ne legalno, raditi. Država se tako svojom voljom odriče dosta novca i na neki način mnoge upućuje na to da im jedini izaz bude rad na crno. Pri tome nije riječ o nelegalno sagrađenim objektima kojima od inspekcije prijeti rušenje, nego o uredno sagrađenim zgradama s urednim građevnim dozvolama, često čak i s uporabnima.
U aktualnom primjeru stranac je na našem otoku 2005. kupio stan u stambenoj novogradnji s urednom građevnom i uporabnom dozvolom za stambeni objekt, zatražio kategorizaciju i počeo se baviti turizmom. Zadovoljan i lokacijom i stanom i poslom, kod istog je investitora 2007. kupio stan u susjednoj zgradi, također sagrađenoj kao stambenoj i s pribavljenom građevnom i uporabnom dozvolom. Kad je zatražio kategorizaciju, želeći već ovih dana stan ponuditi kao dio turističke ponude, odbijen je pozivom na Naputak.
Drugi je primjer još radikalniji. Osoba je zatražila i dobila subvencionirani kredit da bi se bavila turizmom i tim je novcem (uz pomoć tvrtke čiji je osnivač) sagradila zgradu s 11 stanova. Građevna je dozvola glasila na stambenu zgradu, koja je etažirana i cijela opterećena hipotekom kao osiguranjem za milijunski kredit. Nakon dobivanja uporabne dozvole zatražena je kategorizacija, koja je odbijena pozivanjem na Naputak.
Ključna je stvar prema Naputku namjena određena u građevnoj dozvoli, koja proizlazi iz planskih dokumenata. A to se tumači tako da, ako je riječ o stambenoj namjeni, nikakva poslovna djelatnost, pa ni turizam, ne dolazi u obzir. Katkad će se stambenu zgradu moći prenamijeniti i pretvoriti u stambeno-poslovnu, ali ne uvijek. U prvom navedenom primjeru baviti turizmom na svoju i opću korist, bude prisiljen prodati zgradu, odnosno stanove u njoj.