Lik i djelo

No, domaća su poduzeća već prošle godine počela osjećati posljedice energetske i američke hipotekarne krize, prije svega naglim padom i oscilacijama burzovnog indeksa, potom i rastom troškova poslovanja (robe i usluga). Problem energije tako postaje vruća tema s kojom se jednako moraju nositi i poduzetnici pojedinačno, institucije i poduzetnička udruženja, Vlada i sindikati. U bitki s rastom cijena hrane Hrvatska bi lako mogla odnijeti pobedu – tvrdi Bernard Jakelić i dodaje da imamo golem potencijal za osiguranje dovoljnih količina hrane na domaćem tržištu i još bi ostalo za izvoz. No to znači ulagati u razvoj ozbiljnih poljoprivredno-prehrabrenih kompanija.

Uz sredstva iz pretpristupnih EU fondova, proizvodnja hrane mogla bi biti velik potencijal za budućnost. Poduzećima, usto, treba i politička stabilizacija u širokoj regiji, koja je prošle prilično narušena (srećom, ne ozbiljnije) međuodnosima Srbije, Kosova i Makedonije. Zato se poduzetnici nadaju da će Hrvatska što prije postati članicom NATO saveza. To bi bilo poticaj za novih poslova i jačega gospodarskog rasta. No, ne izostaju ni problemi – rast cijena nafte, uskoro vjerojatno i plina te posebno manjak kapaciteta ‘domaća’ električne energije bit će najveći problemi u poslovanju poduzeća. Najava Vlade o potrebi gradnje nuklearke, reaktivacije Družbe Adrije kao i raštaj zahtjevi Europske unije da zemlje članice povećaju udjel obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji znak su za ozbiljno razmišljanje o uštedama u poslovanju domaćih poduzeća.

Veći problemi, ali druge vrste, mogli bi se pojaviti u pojedinim sektorima poput tekstilne, kožne i drvne industrije. U tim je sektorima nelojalna konkurencija s Dalekog istoka i prošle godine utjecala na slabiji rezultat u odnosu na prosjek. Uz sivu ekonomiju koja obara cijene domaćih proizvoda i poduzećima izbija zaradu, Jakelić kaže da će problem biti i Zakon o minimalnoj plaći, ako Vladine kompenzacijske mjere ne budu dale pozitivan učinak. Ove godine poduzetnici očekuju da će monetarna i fiskalna politika zajedničkom akcijom kontrolirati inflatorne trendove. Zbog zabrinjavajućeg rasta nenačelnih potraživanja, koja se iz jedne godine samo prebacuje u drugu, poduzetnici očekuju brz odgovor državnih fondova, državnih i lokalnih javnih poduzeća, ali i međusobno dobro koordiniranu akciju trgovačkih društava.

Mladen Vedriš misli da je Sanja profesionalna, visokoobrazovana analitičarka ‘s mjerom’. Prednosti su joj poznavanje stanja i onoga što pokreće globalizirani svijet uz istodobnu prilagodbu domaćim odnosima i problemima. Upravo je zato prava osoba na pravom mjestu. Pripada generaciji ekonomista kakvi su Hrvatskoj i te kako potrebni – odlična u komunikaciji s međunarodnim institucijama, pažljivo balansira između njihovih zahtjeva i sposobnosti domaće administracije da im udovolji. Njezin položaj (i rad) kao glavne ekonomistice u jednoj tranzicijskoj zemlji u vrijeme integracija za Hrvatsku je iznimno važan, tvrdi Vedriš.

U vrijeme dok je radila u Ministarstvu financija, kao članice Upravnog vijeća HZMO-a sjeća se i Željko Ivančević, nekadašnje prvo ime HUP-a, danas službeni hrvatski lobist u Bruxellesu. Ivančević kaže da su njezini analitički radovi u to vrijeme bili slični većini mladih ekonomista koji su uglavnom pratili strateške odrednice i politike utjecajnih međunarodnih organizacija poput MMF-a i Svjetske banke. Taj se temelj ogleda i u kasnijem radu, što znači da su liberalne ideje ekonomista svjetskih financijskih institucija bile okvir za sugestije vladama u tranziciji, pa i Hrvatskoj. No, osim na početku, kad je na takvom valu obavljena privatizacija banaka s dvojbenim učincima, utjecaj takve vrste savjeta poslije je kod nas imao ograničene dojmete, za razliku od ostalih zemalja u tranziciji. To se pokazalo lošim i to je bio jedan od razloga kašnjenja u prilagodbama EU. Ono što Sanja Mađarević-Šujster sada promovira novi je pokušaj da se Vlada napokon suoči s problemima i reformama koje je dosad izbjegavala, kaže Ivančević.

Ako je Vlada pažljivo iščitavala njezin posljednji uradak, mogla je naći i pokuju po hvalu na svoj račun. Primjerice, kako je Hrvatska, zahvaljujući pravodobnoj intervenciji monetarne i fiskalne politike, uspjela smanjiti prijenos globalnih šokova. Pohvalila je i rebalans ovogodišnjeg proračuna u kojemu će, unatoč podmirenju dugova u zdravstvu i subvencija za struju, ostati mjesta i za dodatno stezanje deficit. Uz upozorenje – bez strukturnih reformi (okrumpnijanje poljoprivrednog zemljišta, smanjivanje potpora) sve će to imati samo kratkotrajne učinke.

Upravo je taj uvid u ‘sektorske’ detalje njezina najveća prednost. I najveći izvor frustracija! Analitičar koji je želio ostati anoniman kaže da je Svjetska banka u svojim pregledima ekonomije znatno preciznija od MMF-a. Ona se bavi konkretnim promjenama i reformama (poput zdravstva, socijale, javnih i državnih poduzeća), dakle zadaćama u kojima smo ‘najtanji’. Na temelju izvješća glavne ekonomistice o učinjenim reformama, Svjetska banka ‘otpušta’ tranše svojih zajmova. Upravo je zato, kaže naš izvor, Sanjin posao pomalo nezahvalan. Ona je ta koja istražuje, mjeri, verificira pomake koje je Hrvatska uspjela ili nije uspjela učiniti, na temelju čega povlačimo (ili odugovlačimo s povlačenjem) potreban novac.

S obzirom na to da je godinama radila u Ministarstvu financija, sustav i ljudje poznaje iznutra. Čak previše dobro, jer znajući koliko je državna uprava nesposobna odraditi neke poslove, često ih (primjerice zahtjev za zajam ili neki drugi oblik suradnje sa Svjetskom bankom) odradi sama. No, ‘Svjetska banka sa svojim ‘bench markom’ može biti i te kako korisna. Njezina je velika komparativna prednost u tome što ima neku vrstu povijesti. Sve je probleme, koje Hrvatska ne uspijeva riješiti, već vidjela u nekim drugim zemljama i zna gdje leži rješenje. Dok Hrvatska gleda iz svoje ‘žablje perspektive’, Svjetska nam banka rješenja (doduše, nepopularna) nudi na dlanu, kaže nam izvor. Utoliko bi i Sanjini savjeti svakoj vladi trebali biti dragocjeni.

Sanja se zalaže za stvarne i konkretnе reforme koje dugoročno idu u korist Hrvatskoj. Dobar je primjer, kaže, mirovinska reforma (na čijoj je provedbi radila zajedno sa Zoranom Anušićem), koja će svoje rezultate pokazati tek u budućnosti. Zalagala se za restrukturiranje Hrvatskih željeznica kako bi se mogle smanjiti dotacije iz proračuna… sve što je predlagala, kaže nam izvor, ekonomski je, i u srednjem i u dugom roku, za Hrvatsku dobro. Iako je često bilo oštrih rasprava, s njom je, kaže, bilo ugodno raditi.