BIOdar pokriva 25 posto potreba tržišta stočne hrane

Tvornicu BIOdar otvorili ste prije dvije godine. Za koju od Vindijinih osam tvornica proizvodite najveće količine stočne hrane? – Najveći korisnici naših smjesa su tvrtke članice PS Vindija. Dakle, prije svega Koka čijim krmnim smjesama opskrbljujemo vlastite farme kao i Kokine kooperante. Nadalje proizvodimo smjese za tov purana za tvrtku Vindon te smjese za mliječne krave za kooperante Vindije. Dio asortimana plasira se u maloprodajno kroz vlastite i ostale specijalizirane trgovine. S obzirom na to da nam veličina instaliranog kapaciteta i fleksibilnost tehnološkog procesa omogućuju proizvodnju širokog asortimana proizvoda za hranidbu svih vrsta domaćih životinja u uzgoju i tovu, u posljednje dvije godine naše su aktivnosti usmjerene na širenje proizvodnog asortimana i što bolje pozicioniranje u segmentu afirmiranih proizvođača u stočarstvu. To je segment kupaca smjese koji je svjestan da je kvaliteta stočne hrane preduvjet za kvalitetni finalni proizvod kao temelj uspješne i profitabilne stočarske proizvodnje. Jednako tako planiramo izlazak s proizvodima u regiju, a s time u vezi radimo i sve potrebne pripreme za njegovu realizaciju uvažavajući paritet kupca i vrstu i strukturu samih proizvoda.

Kako se u vašoj tvornici provjerava kvaliteta i zdravstvena ispravnost stočne hrane? – Bitnu ulogu u proizvodnji kvalitetnih krmnih smjesa uz vrhunsku tehniku i tehnologiju proizvodnje svakako ima upotreba kvalitetnih sirovina i komponenata. U vlastitom laboratoriju smještenom u krugu tvornice stočne hrane BIOdar nadzire se kvaliteta svake pristigle pošiljke sirovina i kontrolira se kvaliteta svake serije finalnih proizvoda. Također, uzorkovanje finalnih proizvoda je automatsko, tj. putem kompjutora što onemogućuje prelazak na novu seriju proizvodnje a da prethodno nisu uzeti uzorci. Tako se samo za potrebe proizvodnje stočne hrane osim zakonski propisanih analiza u našem laboratoriju dodatno ispita otprilike 12.000 uzoraka i na godinu izvrši oko 80.000 različitih fizičko-kemijskih i mikrobioloških analiza. O samom vođenju tehnološkog procesa postoji zapis, a isto tako postoji i sustav praćenja sljedivosti od sirovina ugrađenih u finalni proizvod i isporučen na tržište i obratno. Na taj način PS Vindija svojim potrošačima može ponuditi finalne proizvode robnih marki ‘z bregov, Cekin i Vindon iznimne kakvoće i s ugrađenom dokumentiranom sljedivošću “od polja do stola”.

Koji su planovi Uprave u narednom razdoblju od tri godine? – Kao vodeći domaći proizvođač planiramo napraviti iskorak u regiju i dostići optimalnu iskorištenost proizvodnih kapaciteta. Jedan od primarnih ciljeva nam je uspostaviti sustav skladištenja i distribucije proizvoda BIOdar unutar svake poslovnice i distributivnog centra PS Vindije. Izlaskom PS Vindija na regionalno tržište cilj nam je etablirati proizvode marke BIOdar te u konačnici pokrenuti proizvodni pogon u samoj regiji. Konačno, Vindija Koka i Vindon imaju izvozni broj za zahtjevna europska tržišta a jedan od doprinosa tome upravo je i stočna hrana BIOdara. Svakako nastavljamo sa širenjem proizvodnog asortimana, kao i kvalitativnim razvojem, praćenjem i primjenom pozitivnih nutritivnih znanja u praksi suvremene prehrane životinja, a čime neposredno utječemo i na kvalitetu prehrambenih proizvoda.

S obzirom na to da ste se opredijelili za premium proizvode, bojite li se da će ta ionako fizički mala skupina potrošača odustati od kupnje skupljih proizvoda u uvjetima loše ekonomske situacije koja trenutačno vlada? – To je ograničen broj potrošača, ali vjerujem da će se podizanjem standarda stanovništva i ukupne svijesti u potrošnji mesnih preradevina više voditi računa o tome što se jede nego koliko to košta. Hrana postaje strateški artikl i apsolutno vjerujem da će proizvodnja hrane biti vrlo isplativ posao kad se situacija posloži. To se odnosi i na premium proizvode, jer potražnja za visokokvalitetnim proizvodima postoji. Samo trebamo biti uporni i preživjeti ovu situaciju na našem tržištu.

Hoćete li povećati cijene svojih proizvoda s obzirom na rast cijena sirovina? – U pripremi smo novog cjenika. Tvrtka smo koja mora voditi računa o ekonomičnosti poslovanja i morat ćemo konačnu cijenu našeg proizvoda uskladiti s cijenama inputa. Poskupljenje će ovisiti i o postupcima naše konkurencije, ali vjerujem da će se ići na podizanje cijena u rasponu od sedam do 10 posto na mesne preradevine.

Na tržištu je trenutačno ogroman broj subjekata na čelu s apsolutnim liderom PIK-om. Postoji li ikakva suradnja, kakvi su odnosi među većim igračima? – Odnosi, na žalost, nisu dobru. Nemoamo, primjerice, klaster povezanih mesopreduvijača i to nije dobro jer vidimo da su se trgovci ujedinili i formirali različite interesne asocijacije koje postoje da bi se što više ogulilo proizvođače. Nismo napravili asocijaciju koja bi se oduprla takvima nastojanjima na način da zaštitimo sebe i svoje interese i da se zaštitimo u odnosu na sivu ekonomiju.

Kakvo je stanje s pritiskom trgovaca na proizvođače, povećanje marži… Popravlja li se situacija? – Konstatirali smo da je niska akumulativnost u ovoj branši. Kad čujem da se proglasačavaju menadžeri godine, volim ironično reći da bi bilo dobro da se svi ti menadžeri iz sustava monopolna malo spuste iz telekomunikacija i sličnih branši u brodogradilišta ili mesopreduvijački biznis. Struktura tog tržišta je vrlo nesrećena i trebate biti umjetnik da biste preživjeli, a kamoli nešto planirali na dugi rok.

Kako vidite prehrambenu, posebno mesnu industriju u idućim godinama? – Procjenjujem da će za par godina ostati četiri velike tvrtke u mesnoj industriji na čelu s PIK-om, u kategoriji srednjih poduzeća gdje je i Improm također tri do četiri tvrtke, a ostalo će biti mali lokalni obiteljski obrti. Govorim o mesopreduvijačkim i proizvodima na bazi svinjetine i june. To je budućnost, jer takvi su se procesi odvijali i u Europskoj uniji.

Gdje vidite glavne opasnosti, a u čemu su šanse? – Mali obrti će se specijalizirati za lokalna tržišta, mi srednji morat ćemo kombinirati elemente marketinga te ponude i potražnje da bismo napravili neke specifične proizvode koje ne mogu veliki igrači i svojom se specifičnom proizvodnjom orijentirati na vanjska tržišta. Glavna opasnost je apsolutna liberalizacija i otvaranje tržišta. Ali i neki lanci kod nas, npr. Lidl, koji uvoze taj asortiman nisu uspjeli filozofiju potrošnje izvana nametnuti na hrvatskom tržištu jer naš potrošač vjeruje jednoj recepturi, okusu, tradiciji. Više se bojim domaćega svog tržišta nego uvozne konkurencije.

Što planirate s primarnom proizvodnjom koju ste pokrenuli u Petrinji? – Ona je u sklopu posebnog poduzeća Poljoprivredna zadruga Križevčanka, gdje u kooperaciji s Beljem proizvodimo oko 4.000 komada svinja i jedan dio koristimo u svojoj proizvodnji. Na taj način možemo imati zaokruženi ciklus kontroliran proizvodnje od sirovine do finalnog proizvoda.

Kakvo je sada stanje u Impromu dvije godine od preuzimanja, je li završena konsolidacija poslovanja i što je postiguto? – Tvrtke su spojene, sada postoji samo Improm, a od Križevčanke je ostao brend. Lokacija Križevčanke je prodana tvrtki Antolković, koja se bavi biznisom klanja i rasijecanja mesa. Prebacivanjem strojeva iz Križevčanke u Improm znatno smo poboljšali tehničko-tehnošku opremljenost. Povezivanjem se dobio i jedan dio asortimana koji Improm nije imao – trajni proizvodi s dimom i to nam sada omogućuje da ostvarimo rast cijena i podizanje konkurentske sposobnosti jer imamo širi portfolio proizvoda.

Što vam je ambicija nakon spajanja tvrtki? – Stvarati visokoakumulativan proizvod koji će davati što je moguće više profit i doći do tri posto udjela na tržištu sa sadašnja dva.

Planirate li jačati vlastitu maloprodaju? – Ne, u tom dijelu se ne mislimo širiti. Želimo se baviti svojim biznisom. Naša maloprodaja je na simboličnoj razini, riječ je o 25 trgovina u sklopu Petrinja prometa. Zastupljeni smo u svim trgovačkim lancima osim Lidla, koji preferira robne marke, a mi se time bavimo u malom opsegu, ako tri posto ukupne proizvodnje otpada nam na robne marke.

U što ćete preusmjeriti ulaganja nakon što dobijete europski broj? – Na jačanje tržišne pozicije brenda i maksimalno se usredotočiti na vanjska tržišta s visokokvalitetnim proizvodima. Moramo pojačati i ulaganja u marketing. Iduće godine imamo u planu otvoriti logistički centar u Belišću.

Kakve rezultate očekujete ove godine? – Prošlo smo godinu imali prihod od oko 59 milijuna kuna i dobit oko milijun kuna. Prvi kvartal ove godine imamo rast u odnosu na prošlu godinu od šest posto, vjerujem da će tako biti i na kraju godine. Očekujem da ćemo u dijelu prihoda promjenom strukture i jačanjem skupljih proizvoda doći na prosječnu cijenu od 40 kuna po kilogramu do devetog mjeseca.

Kako gledate na mogućnost strateškog povezivanja s liderima u ovoj branši? – U ovom smo projektu Babić i ja s 50 posto udjela u vlasništvu i osnovni nam je cilj stabilizirati tvrtku i podići njenu konkurentska sposobnost. Kakvi će biti eventualni oblici povezivanja radi jačanja pozicije na tržištu teško mi je pretpostaviti.

Je li točno da ste kupili Improm za 27 milijuna kuna? – To je poslovna tajna i imamo obvezu prema ugovoru to držati u tajnosti tri godine.

Kolika je sada vrijednost Improma i za koliko se uvećala otkako ste preuzeli tvrtku? – Teško mi je to precizirati. To što smo stekli uvjete za dobivanje europskog i američkog broja dovoljno govori koliko je podignuta vrijednost tvrtke, od raznih kriterija održavanja, sanitarno-higijenskih uvjeta itd. Imamo vlastiti laboratorij za mikrobiološku i kemijsku analizu, sve procese kontrolirane, implementiramo softver SAP-a, posjedujemo ISO 9001:2000 certifikat, Halal certifikat, u tijeku smo implementacije HACCP-a. U svakom slučaju, vrijednost Improma se uvećala, a pozicija čak pojačala usprkos teškom stanju u branši.