Vegetarianu, s obzirom na to da obrađuje posebnu tržišnu nišu. S obzirom na to da ste se opredijelili za premium proizvode, bojite li se da će ta ionako fizički mala skupina potrošača odustati od kupnje skupljih proizvoda u uvjetima loše ekonomske situacije koja trenutačno vlada? To jest ograničen broj potrošača, ali vjerujem da će se podizanjem standarda stanovništva i ukupne svijesti u potrošnji mesnih preradevina više voditi računa o tome što se jede nego koliko to košta. Hrana postaje strateški artikl i apsolutno vjerujem da će proizvodnja hrane biti vrlo isplativ posao kad se situacija posloži. To se odnosi i na premium proizvode, jer potražnja za visokokvalitetnim proizvodima postoji. Samo trebamo biti uporni i preživjeti ovu situaciju na našem tržištu.
Hoćete li povisivati cijene svojih proizvoda s obzirom na rast cijena sirovina? U pripremi smo novog cjenika. Tvrtka smo koja mora voditi računa o ekonomičnosti poslovanja i morat ćemo konačnu cijenu našeg proizvoda uskladiti s cijenama inputa. Poskupljenje će ovisiti i o postupcima naše konkurencije, ali vjerujem da će se ići na podizanje cijena u rasponu od sedam do 10 posto na mesne preradevine.
Na tržištu je trenutačno ogroman broj subjekata na čelu s apsolutnim liderom PIK-om. Postoji li ikakva suradnja, kakvi su odnosi među većim igračima? Odnosi, na žalost, nisu dobru. Nemojmo, primjerice, klaster povezanih mesopreduvijača i to nije dobro jer vidimo da su se trgovci ujedinili i formirali različite interesne asocijacije koje postoje da bi se što više ogulilo proizvođače. Nismo napravili asocijaciju koja bi se oduprla takvima nastojanjima na način da zaštitimo sebe i svoje interese i da se zaštitimo u odnosu na sivu ekonomiju.
Kakvo je stanje s pritiskom trgovaca na proizvođače, povećanje marži… Popravlja li se situacija? Konstatirali smo da je niska akumulativnost u ovoj branši. Kad čujem da se proglasačavaju menadžeri godine, volim ironično reći da bi bilo dobro da se svi ti menadžeri iz sustava monopolna malo spuste iz telekomunikacija i sličnih branši u brodogradilišta ili mesopreduvijački biznis. Struktura tog tržišta je vrlo nesrećena i trebate biti umjetnik da biste preživjeli, a kamoli nešto planirali na dugi rok.
Kako vidite prehrambenu, posebno mesnu industriju u idućim godinama? Procjenjujem da će za par godina ostati četiri velike tvrtke u mesnoj industriji na čelu s PIK-om, u kategoriji srednjih poduzeća gdje je i Improm također tri do četiri tvrtke, a ostalo će biti mali lokalni obiteljski obrti. Govorim o mesopreduvijačkim i proizvodima na bazi svinjetine i jutine. To je budućnost, jer takvi su se procesi odvijali i u Europskoj uniji.
Gdje vidite glavne opasnosti, a u čemu su šanse? Mali obrti će se specijalizirati za lokalna tržišta, mi srednji morat ćemo kombinirati elemente marketinga te ponude i potražnje da bismo napravili neke specifične proizvode koje ne mogu veliki igrači i svojom se specifičnom proizvodnom orijentirati na vanjska tržišta. Glavna opasnost je apsolutna liberalizacija i otvaranje tržišta. Ali i neki lanci kod nas, npr. Lidl, koji uvoze taj asortiman nisu uspjeli filozofiju potrošnje izvana nametnuti na hrvatskom tržištu jer naš potrošač vjeruje jednoj recepturi, okusu, tradiciji. Više se bojim domaćega svog tržišta nego uvozne konkurencije.