Piše: Renato Đurđević

Kad je riječ o očuvanju okoliša, u prometnoj bi industriji trebalo provesti mnoge mjere. Nužno je smanjiti prosječnu starost vozila, uvesti ekološki prihvatljiva pogonska goriva i stvoriti organizacijske pretpostavke za održivi rast domaće prometne industrije.

Ako svi spremno pričaju o ekologiji, rijetko tko nešto i poduzima. Zapravo većina ljudi očekuje da ekološke probleme rješava netko drugi ili se potajno nadaju da će uskoro pronaći kamen mudracu u stilu ‘kako ne mijenjati navike, a ne uprljati prirodu’. O zagađivačima okoliša, pa i onima u prometnoj industriji, premalo se raspravlja jer malo ljudi posjeduje makar osnovna znanja o zaštiti okoliša, a učinkovite ekološke akcije, koje često moraju voditi bitku s ekstraprofitom, odvijaju se na kapaljku. Da je vrag odnio šalu pokazuje podatak da je promet odgovoran za 19 posto stakleničkih plinova u Europskoj uniji, a od toga na cestovni promet otpada 94 posto. Ukupno promet troši 31 posto ukupne energije u Uniji, od čega cestovni promet čak 82 posto. U Hrvatskoj, pak, jureća su cestovna vozila samo ugljičnog monoksida ispuštala 46 posto ukupne emisije CO.

Neprijetorna je činjenica da je prometna industrija među najvećim zagađivačima okoliša, a to posebno vrijedi za cestovni, zračni i pomorski promet. U svakoj grani prometne industrije u Hrvatskoj trebalo bi poduzeti mnogobrojne mjere, primjerice u cestovnom prometu smanjiti prosječnu starost kamiona i autobusa od 25 na 10 godina, uvoditi ekološki prihvatljivo pogonsko gorivo, primjerice radi, biogorivo i stvarati tehnološke, organizacijske i pravne pretpostavke za održiv rast i razvoj domaće prometne industrije, a sve te zahtjeve već je postavila i Europska unija.

Multimodalni prijevoz primjenjuje se u teretnom prometu, u procesu ‘od vrata proizvođača do vrata kupca’ teret se prevozi u kontejnerima bez pretovara tereta, a sudjeluju najmanje dvije grane prometa, npr. željeznički i vodni prijevoz, koji su ekološki znatno prihvatljiviji od cestovnog. Ta je metoda prijevoza tereta pomoću kontejnera u Hrvatskoj još u povijesti, jer nedostaje prekrajnjih terminala, a željeznička infrastruktura u taj vremenski je stanju da najvećim dijelom ne dopušta brzine veće od 80 kilometara na sat, pa stoga željeznički promet teško može konkurirati cestovnom.

Osim kontejnerske tehnologije, u Hrvatskoj se ograničeno koristi pale- tizacija i RO-RO tehnologija (plovila kojim se prevoze vozila, najčešće na tovarena teretom).

Razvojem multimodalnog transporta, posebno razvojem Huckepack (prijevoz i iskrcaj vozila na željezničkim vagonima) i Bimodalne tehnologije (‘pretvaranje’ cestovnih prikolica u teretne željezničke vagone) izravno bi se utjecalo na racionalizaciju proizvodnje i ekološku proizvodnju prometnih usluga. Afirmacija multimodalnoga transporta pretpostavlja razvijenu prometnu infrastrukturu. U gradnji cestovne infrastrukture u Hrvatskoj su postignuti europski standardi i za nekoliko godina biti u funkciji razvoja suvremene cestovnoprometne industrije.

Liftshare je vrlo jednostavna metoda koja potiče ljude koji putuju u istom smjeru da se voze u istom automobilu. Na web stranici osobe upisuju ishodišta i odredišta svojih putovanja na posao i pronalaze one koji putuju automobilom u istom smjeru te dogovaraju zajedničko putovanje.

Carsharing označava vozni park koji je u zajedničkom vlasništvu skupine građana. Da bi se neki građanin priključio carsharing sustavu, treba platiti članarinu, a vozilo treba rezervirati unaprijed. Carsharing sustav treba razlikovati od uobičajenog rent-a-cara, jer je cijena carsharina oko dolar ili dva po satu te 25 do 40 centi po prijeđenoj milji. Pri odredištu od 25 kilometara, carsharing je oko 70 posto jeftiniji od rent-a-cara.

U Hrvatskoj se najviše zagaduje okoliš na najprometnijim prometnim koridorima, a najveće je prometno opterećenje na dionici koridora Vb od Zagreba do Karlovca te na X. koridoru koji ide od slovenske granice, preko Zagreba, Novske, Slavonskog Broda i Županije do granice sa Srbijom.

Zanimljiva i jednostavna metoda koja bi ublažila automobilski stam pedo na prometnicama jest tzv. liftshare. On potiče ljude koji automobilom putuju u jednom smjeru da putuju zajedno u samo jednom automobilu. Taj je projekt osmislio britanski poduzetnik Ali Claburn, koji je za to dobio brojne nagrade od vladinog i poslovnog sektora, a princip funkcioniranja krajnje je jednostavan; na web stranici ljudi upisuju ishodišta i odredišta svojih putovanja na posao, turistička mjesta, koncerte i festivale i pronalaze one koji putuju automobilom u istom smjeru te dogovaraju zajedničko putovanje.

Iako se za svaki prometni projekt u Hrvatskoj može putem odgovarajuće studije utvrditi utjecaj na ekosustav, pitanje je koliko one mogu biti objektivne. Te su studije često vrlo općenite i manjkave i ne predviđaju dovoljno konkretnih mjera za saniranje štete tijekom rada i korištenja objekta, kao niti nakon isteka roka korištenja. Jedan od razloga jest i to što je za odabir tvrtke koja izrađuje studije zadužen investitor. Samim time, nije vjerojatno da će izrađivači studije zaključiti kako je određeni projekt neprihvatljiv za okoliš.

Takvo će stanje ostati sve dok se nadležnost za odabir izrađivača studije ne prebaci na neko neovisno državno tijelo, dok bi plaćanje izrade studije i dalje ostalo na investitoru. Razvoj treba okrenuti u održivom smjeru, tj. prilagoditi razvoj okolišu, a prestatni prilagodavati okoliš razvoju.