Home / Financije / Umetnik koji ne čeka inspiraciju

Umetnik koji ne čeka inspiraciju

Setih, točnije 1993. godine, osnovao tvrtku Strikoman film koja se bavi proizvodnjom filmova, izdavaštvom i snimanjem fotografija. Strikoman je i dobitnik nagrade Tošo Dabac za 2007. godinu, a upravo mu je otvorena izložba u Galeriji Spot Foto-kluba Zagreb.

Obično fotografi registriraju vlastiti obrt. No, nisam htio raditi tako da meni netko da novac pa da nešto odradim, već da prodam vlastite ideje. Tako je nastao i prvi projekt Terra Croatica, svojevrsna monografijska hrvatskih ljepota. Ponosan sam što je sve knjige Terra Croatica otkupila francuska nacionalna biblioteka – naveo je Strikoman, koji je ipak bio poznat manjem dijelu javnosti sve do trenutka kad su svjetlo dana ugledale prve milenijske fotografije.

Prva je nastala u njegovim rodnim Vodicama i to 1999. godine kad je umjesto knjige ulazak u novi milenijski odlučio obilježiti skupnim fotografiranjem svojih sugrađana. Prema njegovim riječima, priprema projekta trajala je punih godinu dana, a osim što je imao nemali zadatak nagovoriti svoje sugrađane da sudjeluju u snimanju, valjalo je i osigurati tehničke uvjete kako bi fotografija uistinu bila ‘milenijska’.

Nakon te prve, koja je ime dobila jer sam njome htio obilježiti prelazak iz drugog u treće tisućljeće, počeli su zvoniti telefoni. Nakon što sam snimio sve Krešimire u Krešimirovom gradu Šibeniku, javio mi se i tadašnji urednik na javnoj televiziji Igor Mirković koji me pitao jesam li zainteresiran da HTV napravi prilog o tome kako radim milenijsku fotografiju. Budući da je bilo vrijeme Uskrsa, odlučio sam napraviti nešto aktualno – oživjeti stari vodički običaj te sam okupio žudije. Njima su se pridružili i žudije iz drugih dijelova Hrvatske i više nisu htjeli iz Vodica – našalo se Šime Strikoman, zbog čije se fotografije rodio festival koji se svake godine u tijekom uskrsnih blagdana održava u drugom hrvatskom gradu. Prema njegovim riječima, raspored je ‘bukiran’ do kraja 2032. godine, a uskoro bi mogao prijeći i granice Lijepe naše i predstaviti se ostatku svijeta.

Budući da je potražnja za milenijskim fotografijama premašila sva očekivanja, fotograf je svojoj tvrtki pridružio nove članove, a među njima i mladog Marina Juričeva Martičeva, koji već uči zanat.

Moram priznati da mi je u poslu pomagao profesor Petar Gardijan, koji mi je i sugerirao da od milenijskih fotografija napravim posao. Rekao mi je da, želim li da to uspije, moram održati i nekakav kontinuitet i svakodnevno raditi na osmišljavanju novih projekata, a ne samo onda kada meni, kao umjetniku, dođe inspiracija – objašnjava Strikoman i nastavlja da je, koliko god to jednostavno izgleda, snimanje milenijskih fotografija poprilično komplicirano.

Primjerice, za snimanje prošlosti milenijske fotografije bankara na Lošinju, koju Strikoman drži i najkomplikiranijom dosad, bilo je angažirano gotovo tisuću ljudi, a projekt se pripremalo gotovo godinu dana.

Najvažnije je znati vizualizirati fotografiju i već u glavi posložiti tu ogromnu scenu. Budući da su bankari bili složeni tako da predstavljaju kunu koja drži zemaljsku kuglu, valjalo se s organizatorima unaprijed dogovoriti koja će banka imati koliko ljudi, kakve će majice nositi, kojim će redoslijedom dolaziti na scenu. Zatim se angažiraju vatrogasci koji osiguravaju ljestve od najmanje 30 metara visine, sa scene se uklanjaju elementi koje ne želim u kadru, poput stupića, pripremaju aparati koje koristim i snimanje može početi. Tad molim Boga da ne padne kiša – navodi Strikoman.

Prvi korak je zaštita imena milenijske fotografije. Ne želim zvučati kao da sam taš, ali ja sam to na kraju krajeva izmislio i oko tog se projekta može napraviti dobar biznis. Zahvaljujući svom iskustvu i obrazovanju, mogu prenijeti svoje znanje na druge, premda još uvijek nisam siguran koji strategiju primijeniti tako da projekt nastavi živjeti i onda kad ga ja više neću moći obavljati. Točnije, u dilemi smo je li bolje otvoriti ured u Zagrebu ili nekom drugom gradu ili pak pokrenuti svojevrsnu franšizu i to tako da bi se vlasnici kod mene morali obrazovati – veli Strikoman i dodaje da je uvijek bolje razvijati neki proizvod i od toga zaraditi nego čekati da ti se netko ne smiju i kapne koju kunu u blagajnu.