Da nije bilo rata u Iraku, cijena barela bila bi 40 dolara? Može li išta spasiti Iran nakon najave povećanja proizvodnje? Kažu na Bloombergu da uspjeh na Europskom prvenstvu može preporoditi ekonomiju zemlje. Njemački, talijanski, francuski i ostali gospodarstvenici drhte nad rezultatima svojih reprezentacija. Otpriške kao što su stari Grci razvaljivali zidine gradova, jer što će im ako imaju junake, olimpijske pobjednike, tako i navijači razvaljuju zidine štednje i u euforiji počinju trošiti. Ne samo za vrijeme natjecanja – pivo, telekomunikacije, turizam, tekstil… – nego cijele godine novcem koji nemaju kupuju stvari koje im ne trebaju da bi impresionirali ljude do kojih im nije stalo.
No… austrijski bruto proizvod će zbog domaćinstva Eura narasti 0,25 posto. Mi Hrvati priželjkujemo da Bilić i dečki doguraju bar do polufinale, pa da dionice rasprodamo prije nego novi val kreditnog zaduživanja stigne na bolnu naplatu. A cijeli investitorski svijet se raduje što je pobjednica Eura – Kina. Zapravo, mi amateri od profesionalaca smo čuli da su Euro i Olimpijske igre više zadnja nada nego jaki aduti za spas rasta svjetskoga gospodarstva. Zna se da će na oba natjecanja pobijediti Kina, pitanje je samo u kojoj mjeri će joj Amerika pokvariti slavlje. I Kini i svima nama.
Popričao sam – eto napokon i prve šarže koja za Dnevnik malog ulagača govori imenom i prezimenom – s Jasminom Umičevićem. To je onaj što se najbolje kuži u naftu.
-
Mi amateri mislimo da je slab dolar posljedica toga što Amerika praktično ništa ne proizvodi i raznih kineskih aktivnosti, a da se Amerika brani cijenom nafte – počeo sam razgovor.
-
Što se Kine tiče, cijena nafte i nije prevelik problem. Potrošnja se može smanjiti povećanjem cijene derivata. Benzin se u Kini prodaje za pola realne cijene, jer Vlada subvencionira i za to troši samo jedan posto budžeta. E, ako Kina počne prodavati benzin po realnoj cijeni… Gradani bi pobjesnjeli.
