Potkraj 20. stoljeća liberalizacija trgovine postala je dio mantre političkog vodstva u razvijenim zemljama bez obzira na pripadnost ljevici ili desnici. Ministri trgovine 140 zemalja sastali su se u studenome 2001. u Dohi da bi dali novi mandat Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Nakon nekoliko dana pregovora, objavljeno je da su postigli povijesni sporazum o pokretanju nove runde trgovinskih pregovora. R. Zoellick, vodeći trgovinski pregovarač Sjedinjenih Američkih Država, tada je izjavio da će nova trgovinska runda svijetu donijeti rast, razvoj i prosperitet, ali događanja tijekom idućih godina pokazala su da je bio preoptimističan.
Knjiga Pravedna trgovina za sve opisuje kako sa stajališta uključivanja zemalja u razvoju u svjetski trgovinski sustav mogu biti oblikovane trgovinske politike u razvijenim zemljama, koje će rezultirati ostvarivanjem dobiti za zemlje u razvoju. Autori polaze od pretpostavke da trgovina može biti pozitivna razvojna sila te da pod pravim okolnostima politike koje vode smanjenju carina i ostalih prepreka kretanju dobara i usluga mogu olakšati trgovinu među državama i dovesti do povećanja blagostanja. Također naglašavaju da se liberalizacijom mora pažljivo upravljati, što predstavlja mnogo složeniji zadatak od jednostavnih preporuka Washingtonskoga konsenzusa, prema kojima bi zemlje u razvoju trebale brzo i nediskriminirajuće liberalizirati svoja tržišta.
