HTV u digitalizaciji i novim programima, za što ima i kadrovske i arhivske resurse, vidi lijek protiv pada gledanosti i marketinških prihoda. Komercijalne televizije upozoravaju da HTV nove komercijalne programe planira financirati novcem od pristojbe.
Svaka rasprava o budućnosti televizije koja se posljednjih godina dana vodi u javnosti završava ondje gdje bi zapravo trebala početi. Tako je, primjerice, čelnik javne televizije nedavno odlučno najavio da će HTV pokrenuti čak sedam novih digitalnih kanala koje će financirati iz današnjih izvora. Nije li malo ishitreno govoriti o broju novih kanala kad zakonodavac još nije donio odluku kako će se rasporediti slobodni prijenosni kapaciteti u multipleksima i koliko će prostora na raspolaganju ostati Vijeću za elektroničke medije koje će na temelju natječaja zainteresiranim igračima dodjeljivati koncesije?
Ili, kako to da je Vanja Sutlić uvjeran da se komercijalne televizije ne bi trebale bojati novih kanala s Prisavlja? Jer, da je to točno, nacionalni bi se koncesionari mogli fino smjestiti u svoje naslonjače i mirno krojiti programsku shemu ne brinući se da će skorašnja digitalizacija ugroziti njihovu tržišnu poziciju. Na njihovu žalost, moguće je da će (ako zakonodavac ne proveđe mjere vezane uz financiranje javne televizije, za koje se oni zalažu) novi digitalni kanali dovesti nove oglasića, zbog čega će HTV biti u prednosti u lovu na dodatnih 200 milijuna kuna, koliko se predviđa da će narasti oglasićki kolač u sljedeće četiri godine.
Naime, prema nekim je procjenama televizijsko oglašavanje vrijedno 800-tinjak milijuna kuna i ostvaruje godišnji rast od pet posto. Dakle, do 2012. komercijalne će televizije s javnom, koja ubire i prihode od pristojbe, na ukupno 32 kanala morati podijeliti kolač vrijedan milijardu kuna. Prema neslužbenim izvorima HTV-u su se, unatoč velikoj prednosti zbog prihoda od pretplate koji premašuju 800 milijuna kuna, polako počeli smanjivati marketinški prihodi, što mnogi opravdavaju time da mu je u usporedbi s prvim prošlogodišnjim kvartalom gledanost na oba kanala pala nešto manje od četiri posto.
Digitalizacija je stoga i alat kojim bi društvo s Prisavlja moglo gledatelje pred malim ekranima zadržati na programu HTV-a. Taj je način to učinkovitiji uzme li se u obzir da HTV jednim dijelom od velikih troškova lansiranja spašava arhiva, koja mu omogućava da program puni već plaćenim sadržajem.
Kulturna vrijednost arhivskog sadržaja, poručuju s HTV-a, opravdava njegovo ponovno prikazivanje. S druge strane, najavljeni informativni program ne zahtijeva znatnu dodatnu proizvodnju jer ona ionako postoji za informativne emisije na postojećim kanalima; primjerice, na kanalu specijaliziranom za sport mogli bi se prikazivati sadržaji za koje su već kupljena prava, a za koje sad nema slobodnih termina za prikazivanje.
Bilo bi naivno pomisliti da hatevojski planovi neće privući nove oglasića, pa su čelnici komercijalnih televizija ozbiljno počeli brusiti svoje lobističke vještine ne bi li uspjeli nagovoriti Vladu da učini nešto u vezi s financiranjem HRT-a. Dakako, snovi bi im se ostvarili kad bi HRT-u bilo ukinuto ili radikalno ograničeno oglašavanje po uzoru na neke europske zemlje poput Češke, u kojoj se na javnoj televiziji reklame smiju ‘vrjeti’ samo tri minute na dan.
- Odlučite li javnom mediju dodatno zakonski ograničiti mogućnost prihoda od marketinga, morate imati i neku od sljedećih nuspojava: ili ćete javnom mediju smanjiti i njegove obveze ili ćete javni mediji sufinancirati iz državnog proračuna ili manjak prihoda iz marketinga morate nadoknaditi prihodom od pristojbe. Četvrte mogućnosti nema. Sada je na snazi isti onaj Zakon o HRT-u koji je vrijedio i kad je komercijalna televizija, koja danas ima najviše primjedbi na hrvatsko zakonodavstvo, dolazila na hrvatsko tržište – tada su vrijedila jednaka ograničenja za emitiranje reklama kao i danas, i tada je, kao i danas, Zakon HRT-u jednako omogućavao emitiranje dodatnih programa.
Ipak, s njihovom se tezom ne bi složili domaći gazde RTL Televizije i Nove TV. Tako je Dražen Mavrić, predsjednik Uprave Nove TV, izjavio da Zakon o HRT-u ne propisuje dovoljno jasno koliko programa HTV može proizvoditi iz preplate: – Čak i kad bi se HTV-u potpuno onemogućilo pristup komercijalnom tržištu, njegovi bi prihodi bili veći od zajedničkih prihoda komercijalnih televizija. Dakle, jedini je način da se nešto promijeni drastično smanjenje oglašnog prostora na HTV-u – komentirao je Mavrić i dodao da se javna televizija mora prestati natjecati s komercijalnim kanalima u proizvodnji komercijalnih sadržaja koji se financiraju iz TV preplate, a da se pritom taj novac ne troši na javne.
