Računalni monitori postali su toliko uobičajen proizvod da nijedna analitička kuća ne istražuje veličinu njihova tržišta u Hrvatskoj. Upućeni tvrde da ono vrijedi otprilike 270 milijuna kuna, samo pet posto od ukupnog tržišta IT opreme i usluga.
Monitor? Stvar oko koje se zamislimo samo kad ispusti dušu, pa treba kupiti novi. Ako niste zadrijeti profesionalac u nekolicini struka kao što su neke vrste grafike i inženjerstva, nećete ni pomisliti na kupnju monitora s katodnom cijevi (takvi su izumrli u samo tri godine), kupit ćete ‘onaj tanki’, LCD (engl. Liquid Crystal Diode).
Posljednje je dostupno relevantno istraživanje tržišta monitora u Hrvatskoj ono analitičke kuće Bryan Norris Associates. Prema njezinim službenim rezultatima, 2005. je prodano ukupno 250 tisuća monitora. Tadašnji je trend bio 60-postotni rast prodaje LCD monitora. Danas, tri godine poslije, na tržištu nema ozbiljnijeg igrača koji prodaje stare CRT kante. Udio LCD monitora je otprilike 95 posto.
Podaci Državnoga zavoda za statistiku obuhvaćaju sve uvoznike, od doista najvećeg M Sana do Šibenske biskupije ili Osnovne škole Ljudevitina Gaja iz Nove Gradiške, i pokazuju da ih je 2006. bilo više od 250, a u 2007. bar triput više. Carinski su se tarifni brojevi promijenili nakon 2006., pa su podaci iz te godine potpuno neusporedivi s podacima iz 2007., a i tarifni brojevi ne razlikuju monitore po osnovnoj podjeli prema kojoj se kupuju – prema dijagonali zaslona. K tom u monitore ubrajaju i industrijske LCD zaslone, kakvi su, primjerice, oni na vagama na tržnicama.
Povjerujemo li državnim statističarima, u Hrvatskoj se 2006. uvezo monitora za 8,7 milijuna dolara, a 2007. ih je uvezeno 937.607, mase od 10.890 tona, vrijednih 209,8 milijuna dolara, što je prema lanjskom prosječnom tečaju 1,125 milijardi kuna. Uspoređujemo li to s jedinom procjenom koju smo čuli, a ta je da je hrvatsko tržište vrijedno otprilike 270 milijuna kuna i da se na njemu lani prodalo otprilike 230.000 monitora, ispada da su Hrvati najveći liferanti monitore ne samo na Balkanu: na svaki monitor koji se proda hrvatskim kupcima dolaze još četiri koja se izvezu, a vrijednost izvoza je otprilike 855 milijuna kuna, što je nevjerojatno, a može se pripisati bilježenju cijena u trenutku carinjenja, ali i potpunoj nepreciznosti statističkih podataka.
Unatoč toj nepodnošljivoj lakoći kupovanja u okolnim zemljama, tržište monitora u Hrvatskoj ušlo je u zrelu fazu, toliko zrelu da upućuje na ono što će se tek događati s drugim vrstama računalne opreme i računala za masovno tržište. Monitori su na početku bili skupi i na njima se mnogo zaradivalo, zatim su sve više pojeftinjavali i zarada je bila sve manja. U međuvremenu su stari tipovi kao što je CRT izumrli, a naslijeđili ih novi LCD-ovi. Uz pojeftinjenje i sve veći udio monitora za masovno potrošnju pojavljuju se i premium modeli. Prodaja se istodobno koncentrira u ruke jedne ili dvije tvrtke, iz inozemstva im stiže moćna konkurencija, a na tržištu poslovnih monitora suvereno vladaju također samo dvije tvrtke. Osim uvođenja novih standarda koje nameću poslodavci i sindikati kao što je švedski TCO, sve se više traže monitore proizvedeni prema standardima koji jamče zaštitu okoliša.
Najveći je zastupnik i distributer računalnih monitora u Hrvatskoj M San grupa, koja je hrvatsko tržište zastupa niz brenda: Samsung, Asus, Belineu, BenQ, Hewlett-Packard, Lenovo i MS Industrial, otprilike prije nekoliko dana i Fujitsu Siemens, koji zastupa i u regiji, gdje surađuje i s Acerom i Philipsom. M San grupa, prema vlastitim podacima, prošle godine prodala čak 174.553 računalna monitora i zbog toga je najveći distributer monitora u regiji.