Feljton

Na nesigurnom se izdavačkom tržištu John Wiley & Sons bore gotovo 200 godina, ali tek nakon dolaska Williama J. Pescea na mjesto predsjednika i glavnog izvršnog direktora (CEO) tvrtke prije deset godina počeli su rasti i širiti se, da bi prošle godine zabilježili prihod veći od milijardu dolara, što je u izdavstvu respektabilan rezultat.

Otkad je na čelo izdavačke John Wiley & Sons Inc.-a godine 1998. došao William J. Pesce, tvrtka stalno povećava svoj tržišni udjel, pa je tako potkraj prošle godine premašila godišnji promet od milijardu američkih dolara, što je u današnje vrijeme velik uspjeh za izdavačku kuću. Iako je riječ o osobi koja nije član obitelji, tvrtka je tek pod njegovim vodstvom postigla rekordan rezultat, izvršila mnoga preuzimanja, ali i nastavila dalje organski rasti. William J. Pesce, predsjednik i izvršni direktor (CEO), tek je deseti čelnik te tvrtke u više od 200 godina njezina postojanja, točnije od osnutka 1807.

Tijekom njegova vodstva kompanija je realizirala najveću akviziciju u svojoj povijesti – Hungry Minds Inc. – i u samo prvih pet godina primijenila više poslovnih modela nego u svih prethodnih 195 godina. S obzirom na pasonirano zagovaranje iznimne kompanijske kulture, integriteta i angažmana u zajednici, William J. Pesce teži tomu da izdavačka tvrtka kojoj je na čelu bude ‘place to be’ – da njeguje humanost, vrednuje i poštuje sve zaposlene ponajprije kao ljudska bića, a tek onda kao profesionalce i zaposlenike. Will je poznat i po tome što važnu ulogu ima u tvrtkinu dobrotvornom i volonterskom programu i član je upravnih odbora u industriji izdavaštva te u društvenoj zajednici i brojnim edukacijskim institucijama. Jedinstvenu korporativnu kulturu koju njeguje prepoznali su i najpoznatiji svjetski časopisi – svjetski financijski dnevnik The Financial Times, Working Mother te poslovni časopis Fortune.

Tvrtku je 1807., za vladavine američkog predsjednika Jeffersona, osnovalo Charles Wiley u dobi od samo 25 godina. U početku je bila poznata po tiskanju dijela Edgara Allana Poea, Hermana Melvillea, Washingtona Irvinga i drugih literarnih velikana Amerike 19. stoljeća. Potkraj tog stoljeća Wiley mijenja smjer i postaje poznat po izdavanju znanstvene i tehničke literature. Posljednjih godina tvrtka sve svoje napore usmjerava na izdavanju knjiga koja jednostavno ‘morate imati’ u segmentu globalno važnog znanja i interesa.

S tim ciljem posljednjih je godina skloplila mnogo poslovnih partnerstava, među ostalim i s Microsoftom, Dow Jones/Wall Street Jurnalom, CNBC-om i PricewaterhouseCoopersom. Godine 2001. preuzela je Hungry Minds Inc., što joj je bila najveća akvizicija među mnogima posljednjih godina. Tim je preuzimanjem pod Wileyjevo okrilje došlo niz poznatih brendova, pa tako i onaj serije Za neznalice ili, kao što ga Amerikanci zovu, For Dummies, pokrenut kao serija informatičkih knjiga, koji se s vremenom proširio na sve teme, od seksa do vrtlarstva.

Charles, prvi potomak obitelji Wiley, počeo je posao pokrenuvši malu tiskaru na njujorškom Manhattanu. Prve četiri godine surađivao je s drugim izdavačima, ponajprije Isaacom Rileyjem, najviše tiskajući pravnu literaturu. Godine 1812. tvrtka je, koja se tada zvala C. Wiley Printer, prvi put naznačena na strnicama pravnih knjiga koje je otisnula. Dvije je godine poslije Charles Wiley osnovao zajedničku kompaniju za izdavanje, tiskanje i prodaju knjiga u partnerstvu s Corneliusom Van Winkleom, tadašnjim poznatim tiskarom s Wall Streeta. U to vrijeme tvrtka već postaje mjesto sretnanja poznatih autora, a dovoljno je spomenuti samo Jamesa Fenimorea Coopera i Williama Cullenara Bryanta, tada poznatih osoba Greenwich Villagea. Nakon šest godina suradnje Charles odlučuje raskinuti partnerstvo s Corneliusom i usredotočiti se na izdavanje i prodaju knjiga, a sve više unajmljivati druge za samo tiskanje. Šprijun, knjiga Jamesa Fenimorea Coopera, bila je prva koju je izdao 1821. – upravo je Wileyjeva tvrtka potaknula razvoj karijere tog pisca, a pomogla je i mnogim drugima, primjerice Richardu Henryju Danu i Washingtonu Irvingu. Kad je 1826. Charles Wiley preminuo, njegov sin John, tada osamnaestogodišnjak, preuzeo je obiteljski posao. Sljedećih 65 godina nastavio je tradiciju izdavanja i prodaje knjiga promovirajući i američke i europske autore. Godine 1836. za partnera je uzeo Georgea Putnama pa su zajedno realizirali svjetski poznata izdanja, a samo je jedno od njih Gavran Edgar Allana Poea. U njihovoj izdavačkoj ponudi bili su i mnogi autori s drugih kontinenata, među kojima i Hans Christian Andersen, Victor Hugo, Charles Dickens i Elizabeth Barrett Browning.

Poslanje se prenosilo obiteljski, s naraštaj na naraštaj, a William J. Pesce dijelom je tvrtkina menadžmenta postao još 1989.; najprije je bio glavni izvršni direktor. Godine 1998. imenovan je predsjednikom i glavnim izvršnim direktorom kompanije (CEO), nakon čega počinje iznimno intenzivan rast poslovanja. Jedan od njegovih glavnih projekata bila je promjena u izdavanju stručne literature za fakultete i znatno povećanje rasta i profitabilnosti kompanije u segmentu globalnih izdavačkih programa. Osim toga, pod njegovim vodstvom tvrtka ušla i u svijet interneta, pa je u svibnju 1995. pokrenula svoju internetsku stranicu www.wiley.com. Četiri godine poslije pokrenuta je znanstvena stranica tvrtke www.interscience.wiley.com, koja je danas platforma za znanstveni, tehnički, medicinski i profesionalni sadržaj i sadrži više od 450 Wileyjevih publikacija.

Pesce se na važnu akviziciju odlučio i 1999. – uvelike je osnažila osnovno poslovanje tvrtke koja se specijalizirala za klasično, ali i elektroničko izdavanje stručne literature iz mnogih znanosti, primjerice tehničkih, medicine, visokog obrazovanja i druge literature s područja tzv. cjeloživotnog učenja. Te je godine, naime, preuzela Pearson Educationove fakultetske udžbenike i radne bilježnice iz biologije/anatomije i psihologije, inženjerstva, matematike, ekonomije i financija i pedagogije za približno 58 milijuna američkih dolara. Preuzela je i izdavačka knjiga i časopisa u poslovnom sektoru, psihologiji, obrazovanju i menadžmentu zdravstva, tvrtku Jossey-Bass iz San Franciscca za približno 81 milijun dolara. Seriju preuzimanja i dobrih poslovnih poteza Pesce je nastavio preuzimanjem i poreznih i financijskih vodiča tvrtke J. K. Lasser, što je povećalo tvrtkinu zastupljenost na tržištu financijskog planiranja i računovodstva.

Za vodstva Williama J. Pescea tvrtka je dobila bezbroj nagrada za svoje iznimne financijske rezultate i korporativnu kulturu. Dvije godine zaredom, 2007. i 2008., Forbes ju je uvrstio na listu 400 najvažnijih kompanija u Americi. Dvije godine prije, također zaredom, isti ju je časopis uvrstio na listu 100 najboljih tvrtki za koje je najbolje raditi. Kanadski poslovni časopis Canadian Business proglasio je kanadsku podružnicu najaktivnijim mjestom za zapošljavanje u cijeloj Kanadi. Stručni ju je časopis Book Business pak 2007. uvrstio na listu top 20 izdavačkih tvrtki za koje je najbolje raditi u tom poslu, a godinu dana prije Standar and Poor’s u svoj indeks MidCap 400. To su samo neka priznanja koje je tvrtka dobila za svoje održivo poslovanje, ali i financijske rezultate i uspjeh, a jedno od važnijih jest ono koje joj je dodijelio časopis Working Mother imenovao je tvrtkom koja podupire majčinstvo, sve zahvaljujući Williamu J. Pesceu. Časopis Financial Times proglasio je John Wiley&Sons jednom od najutjecajnijih svjetskih tvrtki i naglasio njihovu snažnu viziju i dobro razrađenu tržišnu strategiju, na temelju koje stoje uz bok imenima kao što su General Electric, Microsoft, Coca-Cola, Intel, and Procter&Gamble.

U posljednjih 200 godina tvrtka je daleko odmaknula od male tiskare kojom je Charles Wiley počeo posao. Sposobnost transformacije, što pokazuje i digitalizacija koju je pokrenuo Pesce, najbolje pokazuje da će John Wiley&Sons još godina postizati velik uspjeh i pronalaziti način da se održi usprkos velikoj konkurenciji, čemu prihvaća njihova usredotočenost na kvalitetu i uslužnost korisnika, što je misao vodila tvrtke još od 19. stoljeća.

Tijekom 90-ih i početkom 21. stoljeća tvrtka je ostvarila velik rast i napravila mnogo promjena. Financijski gledano, prihodi su se povećali s manje od 300 milijuna dolara potkraj 1990. na više od milijardu dolara potkraj 2007. Tijekom istog razdoblja tržišna je kapitalizacija kompanije povećana stotinjak milijuna, na otprilike dvije milijarde dolara. U posljednjih deset godina prihod je rastao 11-ak posto na godinu, a zarada po dijoni 18-ak posto. Kako je u posljednje vrijeme Azija postala i dinamično tržište, ali i izvor informacija, Wiley je znatno povećao svoju izdavačku djelatnost na tom području, kao i prodaju i marketinške aktivnosti na tom kontinentu. Tvrtkini su poslovi u Indiji početkom 2006. postali središte poslovnih operacija u tom dijelu svijeta.

Partnerski se povezujući s poznatim tvrtkama i organizacijama, Wiley je proširio područje ekspertize pa nudi nove pristupe pedagogiji, ali i učenju. Godine 2007. tvrtka je postala jedini partner za izdavanja Microsoftove literature u svijetu.

Godine 2001. je za otprilike 185 milijuna dolara preuzeto dioničko društvo Hungry Minds Inc. Tako je cijela paleta poznatih izdavačkih brendova postala Wileyjevo vlasništvo, a među njima i serija Za neznalice, čijih je izdanja tijekom 90-ih bilo i u Hrvatskoj, i to preko zagrebačke tvrtke Znak. U tom paketu Wiley je preuzeo niz poznatih brendova kao što su rječnik Webster’s New World, znanstveni vodiči CliffsNotes, putnički vodiči The Frommer’s te poznate kuharice Betty Crocker i Weight Watchers. Tijekom 90-ih Hungry Minds se etablirao kao jedan od vodećih svjetskih izdavača informacijske literaturi, upravo serijom Za neznalice. Akvizicija Hungry Mindsa pridonijela je znatnom povećanju prihoda, a web stranice razvijene na temelju preuzetih brendova stalno povećavaju prihod od licenciranja, oglašavanja, partnerstva te poticanja prodaje tih izdanja.

Uz Williama J. Pesceu u upravljanju tvrtkom sudjeluju članovi obitelji Wiley, i to Peter Booth Wiley, koji predsjeda Upravnim odborom, Bradford Wiley II. jedan od današnjih direktora, a starija potpredsjednica tvrtke Deborah E. Wiley zadužena je za korporativne komunikacije. Tvrtkom su godinama upravljali samo muški članovi obitelji, a Deborah E. Wiley bila je prva žena iz obitelji, šesti naraštaj, koja im se 1968. pridružila u obiteljskom biznisu. Od početaka se najviše isticala u tzv. mekim vještinama i promoviranju uloge tvrtke u javnom životu i društvenoj odgovornosti – u izdavačkoj djelatnosti, znanstvenoj zajednici, lokalnom okruženju.

Zahvaljujući inicijativi i liderstvu Wileyjevih menadžera uspostavljena je suradnja među respektabilnih 1.400 svjetskih izdavača koji su se udružili putem CrossRefa, online datoteke relevantnih referencija i linkova koja olakšava snalaženje svakom znanstveniku ili istraživaču. Oba izdavača, i Wiley i Blackwell, sudjelovali su u brojnim sličnim inicijativama, a među ostalim i u tri važna projekta koja su financirali Ujedinjeni narodi. To je baza referencija za istraživanja tema vezanih uz Svjetsku zdravstvenu organizaciju, skraćenog naziva HINARI, projekt u segmentu agrikulture – AGORA te zaštite okoliša – OARE. Svi su ti izvori, iako se naplaćuju, učinili svijet informacija dostupnim svima, i to po vrlo niskim, simboličnim cijenama. Kompanija je poznata i po suradnji na projektu online baze za edukaciju o zdravstvenoj skrbi i najnovijim svjetskim radovima iz medicine, besplatnom online servisu www.patientinform.org, koji donosi najnovija postignuća u liječenju karcinoma i drugih bolesti.

Predsjednica je Nacionalne zaklade knjiga (National Book Foundation) i Odbora Američkog udruženja za autorska prava izdavača (Association of American Publishers’ International Copyright Protection Committee). Velika je zagovornica prava industrije i posebno se istaknula kao borac za kvalitetno reguliranje autorskih i izdavačkih prava. Glavna je pokretačica godišnje nagrade kompanije za postignuća u području biomedicinskih znanosti – Wiley Prize in Biomedical Sciences, koja je prvi put dodijeljena 2002. Dvadeset je godina zaštitno lice Wileyjevih donatorskih aktivnosti, uspješno je 2003. pokrenula i program za mentorstvo i poučavanje u javnim školama Hoboken, pokazavši tako da je društvena odgovornost najčešće u rukama žena.