Stručnjaci odgovaraju na vaša pitanja

Prvostupanjskom presudom obvezani smo kao trgovac do društvo isplatiti određeni novčani iznos, pri čemu je u dijelu tužbenog zahtjeva tužitelj odbijen. Upravo kad smo odlučili platiti ono što je presuđeno, dostavljena nam je žalba protivne strane kojom traži da im se dosudi i dio za koji su sada odbijeni. Naša je želja da prestane teći kamata, ali i da druga strana ne dobije novac dok na to nema pravo. Neki nam savjetuju sudski depozit. Što nam je činiti?

Iz vašeg pitanja proizlazi da biste htjeli nemoguće. Evo o čemu se radi. Tek pravomoćnom sudskom odlukom (ili dogovorom obiju strana) bit će jasno i obvezujuće što tko treba platiti. Dotad postoje različite tvrdnje dviju strana pa su i teorijski i praktično moguća različita rješenja – da je jedna od njih posve u pravu, ali i da su obje djelomično u pravu, a djelomično u krivu. U vašem slučaju očito je da su različita viđenja dovela do sudskog postupka i sud prvog stupnja je tužitelju samo dijelom dao za pravo, a u drugom ga je dijelu odbio. Prvostupanjska sudsko odluka nema snažno pravno značenje jer nema svojstvo ovršnosti, obvezujuća je tek pravomoćna sudsko odluka. Dakle, druga strana vas (kao trgovac do društvo) ne može prilagoditi na plaćanje dok se ne donese odluka žalbenog suda kojim se određuje vaša obveza. To je dio za vas povoljan. Međutim, postoji i loša strana. Na dopjele novčane obveze teče zakonska zatezna kamata (prije 18 posto, sada 15 posto na godišnjoj razini) i to ne možete spriječiti otvaranjem depozita (a morate voditi računa da i depozit znači troškove). Depozit bi bio rješenje kada bi druga strana odbijala primiti plaćanje, a to, izgleda, nije slučaj.

Dakle, savjet je da emocije ostavite po strani, druga strana ulaganjem žalbe koristi svoje zakonsko pravo i, ako se vi ne žalite ni na dio koji je već presuđen protiv vas i imate slobodna novčana sredstva, platite i čekajte što će se dogoditi. Ako imate mogućnost ‘oplođiti’ ih iznad razine zatezne kamate, nemojte platiti i tako čete na razlici nešto dobiti.

Već dulje vodimo sudski postupak u kojemu je izgledan naš uspjeh, a bitan dio na teret protivne strane jest parnični trošak. Jučer smo očekivali zaključenje rasprave, ali sukinja je ponovno (zbog bolesti) odgodila ročište. Čujemo da će se odvjetničke tariфи smanjiti i strah nas je da nam sud neće priznati sve iznose koje smo u međuvremenu plaćali odvjetniku. Što možemo očekivati?

Nažalost, imate razloga za zabrinutost. Naime, sud obračunava troškove prema tariфи koja vrijedi na dan zaključenja raspravljanja, ne vodeći računa o tome jeste li vi prije toga što plaćali ili ne. To znači da bude li se, primjerice, tariфа smanjila za 50 posto, sud će vam priznati (naravno, ako uspijete s tužbom u cijelosti kao što ste uvjereni) tako smanjeni trošak. Ipak, vjerujemo da biste u posebnoj tužbi mogli tražiti i razliku, uz dokaz o plaćanju i u odnosu na vrijeme i u odnosu na iznos i pod pretpostavkom da je tariфа kod plaćanja bila točno obračunana. Iako je, naravno, lako biti general poslije bitke, uvijek je prikladno pokušati postići dogovor s odvjetnikom koji bi vas poštudio takve situacije. U odnosu na aluziju da sud sporo vodi postupak, jedina mogućnost vam je zahtjev za zaštitu prava na sudjenje u razumnom roku, iako to u situaciji vjerojatnog zaključenja rasprave baš i nema smisla, jer dok se odlučuje o tom zahtjevu, sud najvjerojatnije neće raditi ništa, pa biste na taj način mogli više izgubiti nego dobiti.

Vlasnik sam i ovlaštena osoba za zastupanje u jednom malom trgovackom društvu. Neugodno sam se iznenadio kada mi je u jednom poslu poslovni partner zatražio osobnu mjenicu kao sredstvo osiguranja. Ne bih htio biti nekorektan, ali ne bih htio ni dati ono što nije logično dati. Što učiniti?

Osnovni ratio ili logika postojanja pravnih osoba je da se odvoji odgovornost te osobe od odgovornosti vlasnika ili ovlaštenih osoba, koji mogu, ali i ne moraju biti isto. Osim u vrlo iznimnim situacijama pravna osoba može otići u stečaj u kojemu se vjerovali neće ni naplatiti, a da osnivač ili direktor istodobno ima ogromnu imovinu. To izgleda čudno, nemoralno, nezakonito, ali je tako i načelno je zakonito. Ponekad je uvjet za stjecanje povjerenja druge strane (posebno ako se radi ili o manjem pravnom subjektu ili o novoosnovanom pravnom subjektu) dodatno osiguranje, pa pored ostalog to može biti i u formi osobne mjenice. Ako vjerujete da će vaša tvrtka izvršiti svoje obveze i ako se druga strana zakonito ponaša, nemate razloga za strah. Međutim, ako dođe do naplate mjenice, tada će ‘nastradati’ vaša privatna imovina, u koju spadaju i udjeli u tvrtki ili pak dijone. Naravno, budući da se radi o plaćanju tuđeg duga, vi stječete pravo na regres od svoje tvrtke kada to bude moguće naplatiti. Nešto veći problem je moguća manipulacija mjenicom od strane vašeg partnera jer se radi o apstraktnom vrijednosnom papiru koji se može naplatiti iako uvjeti nisu nastupili. Naravno, vi ćete dokazati da je nešto naplaćeno bez pravnog temelja, ali će vrlo često to biti prekasno – vaš žiro-račun će biti ispraznjen, a onaj tko je to učinio će biti bez imovine. U takvoj situaciji slaba je utjeha (ili nikakva) to što će druga strana vrlo vjerojatno (ali ne i sigurno) biti kažnjena za kazneno djelo prijevare, uključujući i mogućnost za tvorske kazne.