Kaljuže, mutne lokve u kojima se divlje svijet valjaju u blatu, lovci vole jer im čekanje uz njih gotovo jamči siguran pogodak u vepra. A kaljužom za veprove, što je doslovni prijevod s talijanskog imena vina Insoglio del Cignale, njegov proizvođač Lodovico Antinori osigurao je siguran ‘pogodak’ na svjetskom tržištu vina. To je prvo vino proizvedeno na novom toskanskom posjedu Tenuta di Biserno u mjestu Bibbona u središtu regije Bolgheri između Sienne i mediteranske obale Italije. Insoglio je mješavina francuskih sorti syrah, cabernet franc, merlot i petit verdot. Odležalo je nekoliko mjeseci u godinu dana starim bačvicama i deset je mjeseci sazrijevalo u boci. Sada je na tržištu četvrta berba, ona iz 2006. godine. Riječ je o elegantnom vinu s lijepim aromama zreloga bobičastog voća u kojem se osjete i začinski mirisi tipični za syrah. Kod nas butelja stoji oko 140 kuna.
To je vino posebno i po tome što je rezultat prve suradnje braće Lodovica i Piera Antinorija nakon 25 godina. Do sredine osamdesetih zajedno su vodili obiteljsku vinsku kuću Marchezi Antinori, čija tradicija seže sedam stoljeća u prošlost, a tada su krenuli svaki svojim putom. Piero se proslavio još 1974. kad je vinom Sassicaia s posjeda San Guido pobijedio bordoške crnjake. Lodovico je, pak, nakon osamostaljenja osnovao imanje Ornelaia i ubrzo dostignuo bratovu slavu. Obojica su svojim vinima osvajala maksimalnih 100 bodova na velikim svjetskim ocjenjivanjima, obojica su najzaslužnija i za stvaranje pojma ‘supertoskanac’ kako se danas nazivaju najbolja toskanska vina. A Lodovico je očigledno nemirnoga duha pa je Ornelaiju koja ga je proslavila 2002. godine prodao zajedničkoj tvrtki kalifornijskoga vinskog diva Roberta Mondavija i druge toskanske plemićke obitelji Frescobaldi, podjednako glasovite kao što su i Antinori. Tada se posvetio imanju Biserno s kojeg je, nakon vrlo dobrog Insoglia, na tržište pustio i odličan Il Pino.
