Možda bih se u Staljingradu rata za dominaciju našega doba mogao pridružiti silama punima k’o brod…
Prodao sam 30 komada IPKK po 730 kuna i taj novac, plus nešto od prodaje knjige, pripremio za Srbiju. Ne znam hoću li ondje još kupovati, ali novac je spremen. No prošli sam tjedan uživao dopisujući se s Izvezenim Mozgom. Putuje svijetom i uči bankare procijeniti kreditni rejting.
-
Koliko će žrtvama krize hipotekarnih kredita trebati da se oporave? I hoće li se oporavljati, na kraju i oporaviti, tako što će ih progotuti kapital s Istoka? Drže li Ameri namjerno dolar tako nisko? Ili će ipak biti da ih Kinezi i ostali mrvcare, a Ameri se brane cijenom nafte? – pita sam ga.
-
A čuj… Nekomu odgovara da se banke kupe jeftino. Ne sve, samo one koje već nisu u vlasništvu. JP Morgan nije u problemima. Ni Goldman Sachs. A kapital s Istoka uletjet će kad se dotakne dno. Arapi, Singapur i Kinezi već su kupili udjele u Citibanku, Merrill Lynchu, mislim i UBS-u i još nekima. Amerima i dolar i cijena nafte idu u prilog. Ne svima. Većina je u banani, ali manjina trlja ruke.
-
Analitičar moje brokerske kuće rekao mi je da Kinezi rade sve što mogu da bi juan postao ono što je godinama bio dolar. Recimo da je teza da se kapital s Istoka vraća na Zapad, ali kao osvajač. Indijci preuzimaju po Britaniji.
-
Kao što su Japanci preuzeli američku automobilsku industriju, sada Kinezi i Arapi preuzimaju, ili će pokušati, preuzeti bankarsku. A to više boli. Kinezi i Arapi leže na lovi. Dolarskoj. Zanimljivo bi bilo vidjeti koji su fondovi pali. Banke će uvijek spasiti središnja banka, a fondove nema tko spasiti. Tu je netko izgubio golemu lovu.
-
Gdje vidiš dno koje istočnjaci čekaju da bi krenuli u završni napad? Pa nije moguće da institucionalni ulagači već nisu u cijene dionica iz financijskog sektora uračunali zaposljednji val štete hipotekarnih kredita?
