Zakoni su poput kobasica – bolje je ne vidjeti kako se rade, davan je zaključio ‘željezni’ njemački državnik Otto von Bismarck. No, hrvatski bi bankari, suprotno njegovu naputku, rado vidjeli i sudjelovali – u izradi onih zakona koji se odnose na njihov biznis. Ali, nisu te sreće. Najvažniji zakon koji regulira bankarsko poslovanje, Zakon o kreditnim institucijama (ZOKI) vidjeli su samo jedanput, još ljetos.
Nakon čitanja teksta Nacrta poslali su zaključke, prijedloge, primjedbe… Sedam mjeseci odgovora nema. A neće ga ni biti jer je nacrta Zakona već na stolu birokrata Europske komisije.
Ministarstvo financija, kao službeni predlagač financijskih zakona, ima najmanje dva problema – rokove za predaju usklađenih zakona koji se uglavnom ‘probijaju’ i manjak stručnjaka koji su kadri znalački odraditi posao.
Prvi je problem riješen odgodom, u Ministarstvu kažu ‘dogovornom’. Iako su, prema planu usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s pravnom stečevinom EU, čak četiri zakona (Zakon o kreditnim institucijama, Zakon o osiguranju depozita, Zakon o likvidaciji i stečaju kreditnih institucija i Zakon o institucijama za elektronički novac) trebala biti donesena u prvom tromjesečju ove godine, nije donesen nijedan. Prebačeni su za treće tromjesečje, i to ‘na izričit zahtjev pregovarača za to područje i HNB-a… Nacrta najvažnijeg, Zakona o kreditnim institucijama, pripremljen je i usuglašava se, a priprema ga Radna skupina u kojoj Ministarstvo financija aktivno sudjeluje’, stoji u odgovoru Ministarstva.
Nesređena dokumentacija u Hepoku blokirala je raspisivanje spasonosnoga privatizacijskog tendera, ali potencijalni kupci strpljivo čekaju. Osim Moralića i Lijanovića, među njima su, primjerice i braća Stanić, koji su se nakon afere Maestro u Hrvatskoj okrenuli privatizaciji u BiH.
Tender za privatizaciju 67 posto državnoga kapitala mostarskog Hepoka, književne vrijednosti 12,5 milijuna maraka, bit će objavljen sredinom svibnja, saznaje Lider u Agenciji za privatizaciju Federacije BiH. Još, međutim, nije poznata početna bilanca stanja, kao ni program privatizacije koji bi, prije nego ga odobri Upravni odbor Agencije, morao usvojiti Nadzorni odbor Hepoka. U Agenciji očekuju da bi ti dokumenti, bez kojih privatizacija ne može početi, uskoro konačno trebali biti završeni.
Problemi su nastali jer je prije, kad se činilo da nema spasa za tu tvornicu, bila donesena odluka da se Hepok podijeli na tri tehnoekonomsko cjeline koje bi se onda zasebno privatizirale. Kad je taj proces počeo, u Agenciji za privatizaciju počele su stizati brojne najave potencijalnih investitora koji su izrazili želju da Hepok kupe kao cjelinu. Podjela poduzeća tada je zaustavljena, ali su nastali problemi oko vraćanja svega na početno stanje. No, u Agenciji vjeruju da će rukovodstvo tvrtke, uz pomoć neovisnog konzultanta koji je već angažiran, uspjeti okončati te procedure kako bi javni poziv bio objavljen prije nego što se potencijalni kupci okrenu nekim drugim akvizicijama.
Kao što saznajemo, interes za kupovinu te poznate tvrtke izuzetno je velik. Najpoznatiji investitor koji je dosad iskazao zanimanje svakako je hrvatski poduzetnik bosanskohercegovačkog podrijetla Enver Moralić, vlasnik velikog proizvođača vina Kutjevo. Moralić je među prvima izrazio spremnost privatizirati cijelu tvrtku, što je vjerojatno bio signal da se za Hepok zainteresiraju i brojni drugi investitori. Unatoč svim problemima s kojim se godinama suočava, Hepok ima dugogodišnje pravo na korištenje goleme površine poljoprivrednog zemljišta koje, uz mala ulaganja, može u kratkom roku donijeti znatne prihode. Vlasnik Kutjeva već je najavio da je spreman uložiti oko 20 milijuna eura u revitalizaciju Hepokovih vinograda te same tvornice. Plasman poznate mostarske Žilavke i Blatine, uz Moralića i iskustvo i tržište njegovoga Kutjevo u vinarskoj branši, sigurno ne bi bio problem.
