Takav dogovor kojim je Petersu pripala polovina svega jer je duboko vjerovala da će se to pretvoriti u polovinu ničega s obzirom na to da, vjerovatno, neće uspjeti na tržištu.
Čak je kružila i priča, objavljena u Fortuneu 1993., da su se McKinseyjevi lideri pri Petersovu odlasku naslađivali šalom da Peters može zadržati sav novac proda li se ta knjiga u više od 50 tisuća primjeraka. No prodano je šest milijuna primjeraka i osvojila je status najprodavanije poslovne knjige svih vremena. Cijela priča nije prošla bez svade kompanije i bivšeg zaposlenika o podjeli novca. Zamršene odnose najbolje ilustrira podatak da Waterman nije dobio ni novčića za knjigu u prvih pet godina njezine prodaje. Napustio je McKinsey 1984., umoran od vođenja unutarnjih bitaka.
Gleda li se Petersovu karijeru prije knjige In Search of Excellence, vidi se da je on, zapravo, poput mnogih mladih ljudi upadao u poslove, dopuštajući da ga voda nosi pritom skupljujući iskustva kamo god je stigao. Karijeru nije planirao, i da nije bilo te knjige, možda bi ostao u McKinseyju, ali je isto tako mogao otputati na trag u akademsko vode ili sasvim drugo područje. S bestsellerom u rukama, iskoristio je sve što mu se nudilo, a život mu je postao buran, satkan od pisanja novih knjiga i održavanja seminara. Nikad nijedna njegova knjiga nije prodana poput prve. Sljedeći Petersov uradak bio je A Passion for Excellence, knjiga u koautorstvu s Nancy Austin objavljena tri godine nakon In Search of Excellence. Iako se probila na vrh ljestvica poslovnih knjiga, prodavala se znatno slabije. Nešto bolje išlo mu je s Thriving the Chaos, a nešto lošije s Liberation Management, koji je prodan u samo 500 tisuća primjeraka. Samo? Naravno, te su brojke većini autora ipak nezamislivo visoke. In Search of Excellence je, ipak, bio fenomen, nešto poput biti Neil Armstrong, reći će u prvoj biografiji Toma Petersa njezin autor Stuart Crainer, koji gurao menadžmenta opisuje pod naslovom Corporate Man to Corporate Skunk uz objašnjenje da je riječ o čovjeku koji je u McKinseyju počeo kao tipični korporativni menadžer čiji poslovni put odlikuju sigurnost, sivo odijelo, nedvojbeno potpora statusu quo i lojalnost organizaciji, a završio kao inovativan, brzo pokretljiv i ekscentričan čovjek koji radi na rubu korporacije.
