Home / Biznis i politika / Piše: Ivo Kozarčanin

Piše: Ivo Kozarčanin

Kad se princ William opraštao od kolega u vojnoj bazi Cranwell u Linconshireu, počastio ih je vinom Tempus Two Verdelho berbe 2004., koje je platio 5,65 funti za butelju. Riječ je o australskoj vinariji koja je 1997., kad je otvorena, proizvodila 6.000 sanduka vina (72.000 butelja). Za deset godina proizvodnja je porasla na čak 100.000 sanduka. Vina rade od grožđa iz Južne i Zapadne Australije te Novoga Južnog Walesa, a najpoznatiji su po mješavinama sorti. Verdelho je portugalska bijela sorta koje ima najviše na otoku Madeiri. Uzgaja se malo i u dolini rijeke Douro, gdje ga nazivaju i gouveio. Ima ga u španjolskoj Galiciji i Argentini, a udomaćio se u australskim vinskim regijama Langhorne Creek, Swan Valley te glasovitoj Hunter Valley, odakle dolazi i ‘Williamov’ Verdelho, koji opisuju kao savršeno ljetno vino, lijepih aroma tropskih citrusa i manga te odlično izbalansiranih kiselina. Skromnost engleskog princa očarala je javnost. Tragom njegovoga izbora nudimo listu vina s hrvatskog tržišta prikladnih za vrele ljetne dane, a u trgovinama stoe manje od 10 eura.

Kao aperitiv, po toj se cijeni može u najvećoj hrvatskoj vinoteci, u zagrebačkom Vrutku, kupiti mala butelja, 0,375 litara, Bermeta, aromatiziranog vina samoborske obitelji Filipec. Što se tiče pjenušaca, manje od 70 kuna stoji samo jedan hrvatski vijedan ikakve pozornosti, a to je Bakarska vodica Grand Cuvée, koju za Istravino puni Janez Istenič iz Bizeljskog. I neke njegove ‘originalne’ penine, poput dopadljive Barbare, u toj su cjenovnoj kategoriji, u kojoj najveću ponudu pristojnih pjenušaca ima katalonska vinarija Freixenet. To su suhi Cordon Negro, polusuha Carda Nevada i ružičasti Rosado Seco. Svim tim pjenušcima cijena je između 50 i 60 kuna.

Od lakših bijelih ljetnih vina može se preporučiti Križevačka graševina, po mnogima najbolje hrvatsko vino za gemišt, čija butelja stoji 30-ak kuna. Slične su cijene i drugoga ‘gemištovskog’ favorita, zelinskih kraljevina. U Prigorju treba po- tražiti kraljevine boljih proizvođača poput Zdravka Puheleka, Stjepana Puheleka-Pureka, Željka Kosa, obitelji Kos-Jurišić, Jarec&Kure… I moslavački škrleti izvršno pristaju ljetu, a cijene su im oko 40 kuna za butelju. Toliko, ili samo malo više, stoe i lagani međimurski sauvignon Belovića, Bobnjara, Cmrečnjaka, Lebara…

Dobra je ponuda i ozbiljnijih bijelih vina poput slavonskih graševina. Kutjevačka De Gotha stoji oko 60 kuna, a nekoliko su kuna skuplje Krauthakerova Graševina Mitrovac, Enjingjeva kasna berba, Zdjelarevićeva A Capella. Pedesetak kuna stoji vrlo dobra graševina iz Belja, ona s vrhunskom etiketom. Do 70 kuna stoe i odlični rajnski rizlinzi s Plešivice (Korak, Tomac), a oko 70 kuna svoje malvazije cijene i ponajbolji istarski vinari Matošević, Degrassi, Coronica, Kabola, Clai, Agrolaguna pod svojom boljom etiketom Festigia, pa i tvrtka Polesina u kojoj proizvodnju vode dva glasovita enologa Gianfranco Kozlović i Miljenko Bošnjak.

Od crnih vina po toj ili nižoj cijeni treba preporučiti Zlatka Bošnjaka iz Iloka koji ima odličan cabernet franc, a odnedavno se njegova vina mogu kupiti i u Zagrebu, u Vrutku. Ugodni su i slavonski merloti i crni pinoti (Krauthaker, Kutjevo De Gotha, Adžić), kao i istarski terani. Dalmacija, pak, u tom cjenovnom razredu nudi obične plavce, među kojima se kvalitetom ističu Plavac Andre Tomića, Plavac barrique Miličića, Milošev Plavac… Ti će plavci ipak malo razočarati one naviknute na ponajbolja hrvatska crna vina s Dingača, Postupa, Ivan Dolca ili bračke Murvice. Manje će očekivati, a više dobiti u jeftinijim bocama crnjaka iz Novog svijeta poput Argentine, Australije, Čilea, JAR-a, Novog Zelanda… Iz Francuske kod nas nema dobrih vina po toj cijeni, ali Italija nudi čak i vrlo pristojno svakodnevno vino Santa Cristina glasovitog Piera Antinorija.