Home / Tvrtke i tržišta / Piše i snimio: Goran Vuzem

Piše i snimio: Goran Vuzem

Dolaskom ESP-a vozači manje vični upravljaču mogli su odahnuti. Elektronski andeo čuvar sprječava sudare izazvane pod ili preupravljanjem i sve je češći dio serije opreme automobila, posebice onih snažnijih sa stražnjim pogonom. Međutim, činjenica je da su na kiši i snijegu četiri pogona na sve kotače još jamstvo stabilnosti. Tako i BMW svoju Seriju 5 nudi s oznakom X, što je kod bavarskog proizvođača već dugo oznaka za automobile s pogonom na sve kotače. Serija 5 nedavno je redizajnirana. Doduše, riječ je tek o blažem ‘face liftingu’ jer za veći jednostavno nije bilo potrebe budući da je automobil dizajnerski iznimno aktualan. Tako BMW 5 ima nova stražnja svjetla s ugrađenim LED diodama, a redizajnirani su prednji farovi i branik. Iznutra ništa novo.

Nažalost, jer upravo interijer skriva najveći minus ovog automobila, a to je iDrive sustav, koji je još (unatoč činjenici da je pojednostavljen u odnosu na vrijeme kad je u Seriji 7 stigao na tržište) prekomplikiran te ga vozač ponekad poželi nazvati iDistrakcija, a ne iDrive. No, zato je sve drugo intuitivno i mami smiješak na lice. Prije svega tu je motor. ‘Peticu’ je pokretaо pr-voklasan šesterocilindrični turbodizelaš koji razvija 235 KS i čak 500 Nm okretnog momenta dostupnog od 1.750 do 3.000 okretaja. Potrebno je samo stisnuti gas i automobil jednostavno leti naprijed. Automatski mjenjač svoj posao obavlja izvrsno, a osim ručnog, moguće je i Sport mod rada, koji ubrzava vrijeme potrebno za promjenu stupnja prijenosa, te dulje ‘drži’ motor u visokim okretajima.

Zajedno s već tradicionalno dobrim ovjesom i upravljačem Serije 5, užitak u vožnji je zajamčen. Naravno, njemu pridonosi i pogon, koji u pr-vilu šalje snagu na stražnje kotače, a ovisno o situaciji na cesti, dio se prenosi i na prednje. Cijena je visoka, osnovna izvedba stoji 60.773 eura, dok je testni primjerak (s bogatom dodatnom opremom) stajao 74.158 eura. Mnogo, samo 12.000 eura jeftinije od Serije 7 u osnovnoj izvedbi. No, najdinamičnija limuzina u klasi u ovoj izvedbi predstavlja gotovo idealan automobil. Dizajnerski atraktivan (u doba pojavljivanja kontroverzna styling Chrisa Banglea tek je sad sazrio), prostrana, kvalitetna, snažna i štedljiva, petica bi u ovoj izvedbi trebala biti prva na popisu onih koji žele poslonav automobil sportskoga karaktera s pogonom na sve kotače.

Kad se princ William opraštao od kolega u vojnoj bazi Cranwell u Linconshireu, počastio ih je vinom Tempus Two Verdelho berbe 2004., koje je platio 5,65 funti za butelju. Riječ je o australskoj vinariji koja je 1997., kad je otvorena, proizvodila 6.000 sanduka vina (72.000 butelja). Za deset godina proizvodnja je porasla na čak 100.000 sanduka. Vina rade od grožđa iz Južne i Zapadne Australije te Novoga Južnog Walesa, a najpoznatiji su po mješavinama sorti. Verdelho je portugalska bijela sorta koje ima najviše na otoku Madeiri. Uzgaja se malo i u dolini rižike Douro, gdje ga nazivaju i gouveio. Ima ga u španjolskoj Galiciji i Argentini, a udomaćio se u australskim vinskim regijama Langhorne Creek, Swan Valley te glasovitoj Hunter Valley, odakle dolazi i ‘Williamov’ Verdelho, koji opisuju kao savršeno ljetno vino, lijepih aroma tropskih citrusa i manga te odlično izbalansiranih kiselina. Skromnost engleskog princa očarala je javnost. Tragom njegovoga izbora nudimo listu vina s hrvatskog tržišta prikladnih za vrele ljetne dane, a u trgovinama stoe manje od 10 eura.

Kao aperitiv, po toj se cijeni može u najvećoj hrvatskoj vinoteci, u zagrebačkom Vrutku, kupiti mala butelja, 0,375 litara, Bermeta, aromatiziranog vina samoborske obitelji Filipec. Što se tiče pjenušaca, manje od 70 kuna stoji samo jedan hrvatski vrijedan ikakve pozornosti, a to je Bakarska vodica Grand Cuvée, koju za Istravino puni Janez Istenič iz Bizeljskog. I neke njegove ‘originalne’ penine, poput dopadljive Barbare, u toj su cjenovnoj kategoriji, u kojoj najveću ponudu pristojnih pjenušaca ima katalonska vinarija Freixenet. To su suhi Cordon Negro, polusuha Carda Nevada i ružičasti Rosado Seco. Svim tim pjenušcima cijena je između 50 i 60 kuna.

Od lakših bijelih ljetnih vina može se preporučiti Križevačka graševina, po mnogima najbolje hrvatsko vino za gemišt, čija butelja stoji 30-ak kuna. Slične su cijene i drugoga ‘gemištovskog’ favorita, zelinskih kraljevina. U Prigorju treba po- tražiti kraljevine boljih proizvođača poput Zdravka Puheleka, Stjepana Puheleka-Pureka, Željka Kosa, obitelji Kos-Jurišić, Jarec&Kure… I moslavački škrleti izvršno pristaju ljetu, a cijene su im oko 40 kuna za butelju. Toliko, ili samo malo više, stoe i lagani međimurski sauvignon Belovića, Bobnjara, Cmrečnjaka, Lebara…

Dobra je ponuda i ozbiljnijih bijelih vina poput slavonskih graševina. Kutjevačka De Gotha stoji oko 60 kuna, a nekoliko su kuna skuplje Krauthakerova Graševina Mitrovac, Enjingjeva kasna berba, Zdjelarevićeva A Capella. Pedesetak kuna stoji vrlo dobra graševina iz Belja, ona s vrhunskom etiketom. Do 70 kuna stoe i odlični rajnski rizlinzi s Plešivice (Korak, Tomac), a oko 70 kuna svoje malvazije cijene i ponajbolji istarski vinari Matošević, Degrassi, Coronica, Kabola, Clai, Agrolaguna pod svojom boljom etiketom Festigia, pa i tvrtka Polesina u kojoj proizvodnju vode dva glasovita enologa Gianfranco Kozlović i Miljenko Bošnjak.

Od crnih vina po toj ili nižoj cijeni treba preporučiti Zlatka Bošnjaka iz Iloka koji ima odličan cabernet franc, a odnedavno se njegova vina mogu kupiti i u Zagrebu, u Vrutku. Ugodni su i slavonski merloti i crni pinoti (Krauthaker, Kutjevo De Gotha, Adžić), kao i istarski terani. Dalmacija, pak, u tom cjenovnom razredu nudi obične plavce, među kojima se kvalitetom ističu Plavac Andre Tomića, Plavac barrique Miličića, Milošev Plavac… Ti će plavci ipak malo razočarati one naviknute na ponajbolja hrvatska crna vina s Dingača, Postupa, Ivan Dolca ili bračke Murvice. Manje će očekivati, a više dobiti u jeftinijim bocama crnjaka iz Novog svijeta poput Argentine, Australije, Čilea, JAR-a, Novog Zelanda… Iz Francuske kod nas nema dobrih vina po toj cijeni, ali Italija nudi čak i vrlo pristojno svakodnevno vino Santa Cristina glasovitog Piera Antinorija.