Za kupnju običnih cipela potrebna diploma iz kemije

Oznake bi trebale voditi potrošača kroz komplicirani labirint inputa koji ulaze u proizvodnju, od količine gnojiva, benzina koji se potroši pri transportu, svih sastojaka sve do emisije plinova.

Zavirite li pod potplat Timberland cipele pronaći ćete brojčanu oznaku koja na kojoj je označeno koliko je cipela ‘zelena’. Taj broj detaljnije je objašnjen na kartici odloženoj u kutiji za cipele, a govori o razini ugljičnog dioksida emitiranog pri njezinoj proizvodnji koja se kreće od 0 do 10. Primjerice, oznaka nula znači da je manje od 2,5 kilograma ugljičnog dioksida i drugih plinova koji štete okolišu emitirano tijekom proizvodnje i isporuke cipele, dok desetka znači 100 kilograma, što je jednako otpuštanju ugljičnog dioksida automobila koji se kreće brzinom od 386 kilometara na sat. Razlog uvođenja tih novih oznaka vrlo je jednostavan. Svakodnevne aktivnosti, bilo da je riječ o pečenju palačinki ili vožnji zrakoplovom, povezane su sa sagorijevanjem goriva, procesom koji oslobađa plinove koji pridonosi globalnom zatopljenju.

Timberlandova marketinška strategija počiva na uvjerenju da će ekološki osviješteni potrošači kupovati njihove proizvode ne bi li pomogli očuvanju okoliša. Očekuju i da će ti isti potrošači biti vjerniji brendu Timberland koji poštuje njihove želje i uvjerenja. Više od šezdeset različitih Timberlandovih proizvoda nosi takve etikete koje ne govore samo o emisiji ugljičnog dioksida već i o količini štetnih kemikalija koje su se koristile u proizvodnji. Planovi su kompanije da do 2010. godine ‘zelene’ oznake otisne na sav svoj asortiman odjeće i obuće, a cilj joj je da svojim potrošačima ponudi što više informacija. I druge kompanije pokazuju namjeru da slijede njihov primjer. No, postavlja se pitanje koliko će potrošači uopće moći interpretirati takve informacije? Čak i ako oznake postanu svakodnevica hoće li to uistinu pomoći u rješavanju problema globalnog zatopljenja? Stručnjaci se spore u vezi s tim pitanjem.

S jedne strane stručnjaci ističu da je gotovo nemoguće jednim brojem prikazati svu zahtjevnost i složenost kemijskih procesa u tijeku proizvodnje i njihov utjecaj na globalno zatopljenje. Sama ideja tog postupka je kontroverzna. Prošle je godine britanski Tesco, treći najveći svjetski maloprodajni lanac, najavio da će javnosti ponuditi sve podatke o emisiji ugljika u procesu proizvodnje i njihov utjecaj na globalno zatopljenje.

Kroz komplicirani labirint inputa koji ulaze u proizvodnju, od količine gnojiva koje se koristi pri uzgoju peršina, količine benzina koja se potroši u njegovu transportu od farme do dućana do količine električne energije potrebne za njegovo parkiranje. Opet, postoje različita stajališta kad je riječ o tome kako informaciju pojednostaviti i prezentirati kupcima. Walkers, tvrtka kćer kompanije Pepsi, postupila je slično kao i Tesco. Naime, zalijepila je jednostavnu etiketu na pakiranje čipsa od luka i sira na kojoj piše ‘75 grama ugljičnog dioksida’.

Najveći britanski lanac drogerija Boots ugledao se na Timberland tako što je podrobno objasnio etiketu nalijepljenu na šampon marke Botanics. Očito je da su Tesco i Boots intenzivirali svoju ‘borbu’ za zaštitu okoliša ne bi li se bolje pripremili za uvođenje kaznenih mjera u bliskoj budućnosti. Još 2005. najveći zagađivač poput rafinerija i elektrana unutar Europske unije morali su se suočiti s novim propisima koji se odnose na smanjenje emisija.

Bilo da to rade iz marketinških razloga ili iz stvarne brige za okoliš, pohvalni su napori proizvođača jer je činjenica da će prvi iz sektora koji se prikloni takvom označavanju proizvoda povući i druge. Također, dobro je što će sljedbenici moći učiti na iskustvima, odnosno greškama lidera.