Gumara Čavić seli se iz Zagreba u Ogulin

Gumarinim će zagrebačkim radnicima biti ponuđen posao na novoj lokaciji, do koje će svakodnevno biti prevoženi autobusom koji će tvrtka kupiti u tu svrhu.

Pripremom terena ovih je dana u Poduzetničkoj zoni Ogulin počela gradnja suvremenog pogona za proizvodnju gumeno-tehničkih proizvoda te tvornice za reciklažu i oporabu rabljenih autoguma i ostalih vrsta otpadne gume. Investitor Gumara Čavić d.d. iz Zagreba, u 96-postotnom vlasništvu supružnika Sande i Milana Jakovljevića, odlučio je preseljenjem cjelokupne proizvodnje u ogulinsku Zonu napraviti veliku prekretnicu u 50-godišnjoj povijesti te tvornice gumeno-tehničkih proizvoda, čime otvara i tri nova poglavlja u poslovanju tvrtke. Zagrebačkog poduzetnika Milana Jakovljevića, koji je 20 godina bio poslovod a u trgovackom poduzeću Slavija te kasnije i ugostitelj, dio medija povezuje s kamatarskim podzemljem kao izvorom njegove goleme imovine, na što on odgovara da je iza njegovih akvizicija stajala bankovna kreditna potpora.

• Ranije su me pratile domaće banke, ali sve svoje domaće dugove riješio sam reprogramiranjem financiranjem s povoljnijim uvjetima LHB banke iz Frankfurta, inače članice grupacije Nova Ljubljanska banka – kaže Jakovljević.

Jakovljević je na čelu Gumare Čavić od 2000. godine, i iako je unaprijedio njeno poslovanje, kaže da sa sadašnjih 70-ak zaposlenih mora posao razvijati u smjeru veće automatiziranosti i velikoserijske proizvodnje. Dio radnika će do preseljenja otići u mirovinu, a svima ostalima će Jakovljević, kako kaže, ponuditi posao i u Ogulin. Prema njegovim riječima, za potrebe prijevoza radnika iz Zagreba u Ogulin kupit će vlastiti autobus.

Osim mnoštva manjih kupaca, Gumara Čavić u Hrvatskoj opskrbljuje i sustave kao što su Ina, HŽ, Gredelj, Končar i drugi, u BiH željeznici Federacije, a posebno je važan povratak na tržište Srbije, gdje opskrbljuje tvornicu traktora IMT, beogradsko gradsko prijevozno poduzeće, rafineriju u Pančevu i mnoge druge. No, to očito nije dovoljno, pa je Jakovljević odlučio ući u posao oporabe autoguma i drugoga gumenog otpada. U toj djelatnosti, u skladu s Pravilnikom o gospodarenju otpadnim autogumama, posao je na vrlo visokoj razini razvio varažinski Gumimpex braće Kirić, manji dio guma spaljivanjem su rješavale cementare, a Jakovljević s pogonom kapaciteta 20 tisuća tona na godinu, koji počinje graditi pokraj Ogulina, postaje važan ‘igrač’ u tom segmentu gumarske industrije. U Ogulin su ga, kaže, privukli tamošnji dužnosnici s izraženom vizijom gospodarskog razvoja, odličan položaj za pokrivanje četirijsku županiju, bližina autoceste, postojeća infrastruktura u Zoni koja se razvija na bazi bivšega Bechtelova kampa te mogućnost da odmah u komadu kupi barem 10 hektara zemljišta.

• Odlične su i ostale pogodnosti: cijena zemljišta je osam eura po kvadratu i toliko sad plaćamo prilikom gruntovne uknjižbe koja je u tijeku. Međutim, budući da ondje planiramo zaposlit oko 120 ljudi, cijena zemljišta bit će euro po kvadratu, pa će nam prodavatelj, gradska tvrtka Poduzetnička zona Ogulin, i tu razliku u cijeni vratiti kad to zapošljavanje i ostvarimo. Nova tvornica, u kojoj će glavnina biti reciklaža i oporaba otpadnih guma, bit će sagrađena prema najsuvremenijoj tehnologiji njemačke tvrtke MEWA, s kojom je već i zaključena isporuka i instaliranje opreme – rekao je Jakovljević.

Vrijednost ukupne investicije u ogulinskoj zoni bit će oko 18 milijuna eura, što će obuhvatiti u drugoj fazi i gradnju pogona za skupljanje i reciklažu raznih vrsta plastičnih masa, i proizvodnju plastično-gumenih dijelova, prije svega za autoindustriju.

• Osim što smo članica klastera dobavljača automobilske industrije, sklopili smo i ugovor s kragujevačkom Zastavom o proizvodnji gumenog asortimana za njihova vozila. Pregovaramo i s drugim proizvođačima, a naš je daljnji cilj preko gume prijeći i na proizvodnju plastičnih dijelova za automobile, i ta tehnologija dolazi u drugoj fazi u ogulinskoj zoni. Što se tiče reciklaže gume, to je čista tehnologija kojom ćemo iz gume izdvajati čeličnu žicu i tekstil i prodavati ih specijaliziranim tvrtkama, a od gume ćemo raditi granulat različitih gradacija i od njega proizvoditi sve traženije gumene ploče za popločavanje dječjih vrtića, pločnika, farmi, čak i za autoceste, a i naš dosadašnji program će se u to uklapati – kaže Jakovljević.

Osim toga, proizvodnja će mu imati bitno drugačije kalkulacije, s obzirom na to da će prema Pravilniku o gospodarenju otpadnim gumama kao oporabitelj ostvarivati pravo na 600 kuna po toni zaprimljenih guma, koje kao naknadu isplaćuje Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Već samom tom naknadom, tvrdi Jakovljević, moći će u dobrom dijelu servisirati otputu investicijskoga kredita.

S obzirom na to da će mu preseljenjem tvornice u Ogulin u Zagrebu u Ivanečkoj ulici ostati vrlo vrijedan prostor, Jakovljević kaže da već ima gotov projekt za gradnju stambeno-poslovnog objekta Ciglenica. Vrijednost te investicije bit će oko 15 milijuna eura.

Dubrovački je aerodrom ekonomska perjanica Dubrovačke županije i poslije Atlantske plovidbe najuspješnija kompanija na tom prostoru.

U natoč gradnji buduće autoceste Zagreb-Dubrovnik, Zračna luka Dubrovnik uvijek će biti temeljna poveznica Dubrovnika s Europom. Trenutačno čak 85 posto turista u Dubrovnik dolazi zrakoplovima, a tendencija smanjenja cijene prijevoza i pojava low cost prijevoznika toj brojci i dalje će ići u prilog. Jedino što može stati na put još većem procvatu zračnog prometa jesu povećanje cijene goriva, globalna kriza i terorizam, što se dosad nije pokazalo kao veća prijetnja na hrvatskom prijevoznici tržištu, a i u Europi zračni prijevoz bilježi godišnji rast od šest do osam posto.

• Najbolja godina za ZL Dubrovnik bila je 1987., kad je kroz dubrovački aerodrom prošlo 1,4 milijuna putnika, a prošle ih je godine bilo nešto manje od 1,2 milijuna. Smatramo to krupnom brojkom, s obzirom na samo 60 posto sagrađenih smještajnih kapaciteta na dubrovačkom području. – komentira direktor ZL Dubrovnik Tonči Peović.

Strategija dubrovačkog aerodroma pod nazivom ‘2 milijuna + EU’ uključuje dva milijuna putnika i usvajanje europskih standarda u pogledu udobnosti i sigurnosti putnika. Hotelijerstvo i struktura smještajnih kapaciteta u Dubrovniku neposredno utječu na broj putnika i s obzirom na još neiskorišteni potencijal u hotelijerstvu, Peović smatra da je brojka od dva milijuna putnika realna. Ipak, zabrinjava ga činjenica da u Hrvatskoj vlada antipoduzetničkih duh te da zemlje Mediterana bilježe brži i znatniji rast turizma od Hrvatske, kao i zemlje Bliskog istoka. ZL Dubrovnik može se, unatoč činjenici da je u većinskom vlasništvu države, pohvaliti uspješnim poslovanjem. Aerodrom je ekonomska perjanica dubrovačke županije i najuspješnija kompanija na tom prostoru poslije Atlantske plovidbe.

• S obzirom na to da ovisimo o turističkoj sezone, s jedne strane dinamično pripremamo za dnevne ‘spice’, a s druge nemamo dovoljno gostiju izvan sezone, pa teško možemo postići prosječnu europsku produktivnost koja iznosi osam do 12 tisuća putnika po zaposleniku. Kod nas je ta brojka upola niža – objašnjava Peović.

Prošlogodišnja dobit ZL iznosila je 22,1 milijun kuna, a prihod 158 milijuna. Prema riječima direktora, ZL sav prihod koji zaradi investira u nove projekte, svake godine oko 50 milijuna kuna kroz dobit i amortizaciju.

Posljednji ulagački ciklus sastoji se od tri faze. Prva je završena prije dvije godine gradnjom terminala A, check in sale i područja za sortiranje prtljage. Druga faza odnosi se na terminal B, središnji dio zračne luke, za čiju će se gradnju ovog mjeseca raspisati natječaj i čija vrijednost iznosi 140 milijuna kuna, a terminal bi trebao biti dovršen do jeseni iduće godine. Posljednja faza odnosi se na gradnju terminala C, koja će početi ovisno o trendovima rasta putnika. Peović računa na pomoć europskih fondova, a ako ne uspije od njih dobiti sredstva, u gradnju će aerodrom krenuti vlastitim sredstvima.

U tijeku su i pregovori s Vladom u vezi s pokretanjem projekta Aeropolis, poduzetničke zone na vojnom zemljištu aerodroma, za koje Peović želi ugovoriti koncesiju. Površina od 17 hektara dijelom bi služila za skladištenje goriva, a u ostalim bi se dijelovima nalazio šoping-centar i World trade centar, u vezi s kojim se trenutačno vode pregovori s bečkim poduzetnicima.

Zračna luka u ukupnome dubrovačkom gospodarstvu sudjeluje s 15, a u turizmu s čak 85 posto prometa. S obzirom na to da se profil dubrovačkog turizma neposredno odražava na poslovanje aerodroma, Peović još nije zadovoljan razvojem dubrovačkoga gospodarstva. Dubrovački aerodrom je u broju putnika prije dvije godine nadmašio splitski, no nakon što su se dubrovački hotelijeri preusmjerili na četiri i pet zvjezdica, čarterski promet se u većoj mjeri okrenuo prema Splitu i crnogorskom Tivatu. Čarterski promet u Dubrovniku zauzima svega 30 posto ukupnoga zračnog prometa, dok redovne i low cost linije čine ostatak.

Bolna točka dubrovačkog aerodroma, a to je mogao osjetiti svaki putnik koji je autobusom morao putovati do splitskog aerodroma i loviti drugi let, jesu problemi polijetanja iz Dubrovnika radi puhanja bure. Peović objašnjava da je radi orijentacije piste koja je bočno položena na vjetar nemoguće riješiti problem bure i da se protiv orkan- skih vjetrova, kojih je u posljednje vrijeme sve više, ne može. Dodaje da se u posljednje vrijeme mikroklima toliko mijenja da se zatvaraju mostovi i autoceste pa nije logično da se prigovara avionima što ne mogu poletjeti. No, Peović se svejedno zalaže da se prema dubrovačkoj pisti nađe alternativni pravac za slijedanje preko Konavlionskog polja, a ne iz smjera Cavtata.