Ekonomalije

Vlada bi morala definirati što podrazumijeva pod makroekonomskom stabilnošću. Ulaze li u kriterije vanjskotrgovinski deficit i vanjski dug?

Fiksirani uzvraćaju udarac plivajućima. Nakon što su izvoznici kod predsjednika države Stjepana Mesića tražili slabljenje kune, protivnici diranja u tečajnu politiku krenuli su u ofenzivu.

Novi/stari predsjednik HDZ-a i premijer Ivo Sanader u govoru na 12. općem saboru vladajuće stranke bio je odrješit: ‘Čvrst tečaj temelj je makroekonomskih stabilnosti koja nema cijene’!

A jedan od tvoraca jake i stabilne kune, nekadašnji potpredsjednik vlade i ministar financija Borislav Škegro u kolumni u Večernjaku ovako je ocijenio zahtjeve za poticanje izvoza i slabljenje kune: ‘Be-smislica! Budalština! Sramota!’

U Hrvatskoj tako postoje dvije, sve snažnije suprotstavljene strane, a zasad nijedna ne nudi cjelovito i uvjerljivo rješenje. U takvim okolnostima najviše se treba nadati kraju rasprava prema metodi ‘pljuni i etiketiraj’, a početku znanstvenih i stručnih analiza i prijedloga rješenja.

Zanimljiva je Sanaderova tvrdnja da održanje makroekonomskih stabilnosti ‘nema cijene’. Drugim riječima, makroekonomsku stabilnost u Hrvatskoj mora se održavati – pod svaku cijenu, ili bez obzira na cijenu.

Premijer je tu sasvim u pravu. Cijena dosadašnjih ekonomskih politika redovito se plaća i ne pita se za njezinu visinu. Na računu je trenutačno oko 33 milijardi eura vanjskoga duga.

Zanimljiva bi bila i definicija hrvatske makroekonomskih stabilnosti. Što su kriteriji? Stabilne cijene, stabilan tečaj, stabilne kamatne stope? Tu bi sad trebala definicija do koje se razine inflacija smatra stabilnom. Je li to dva, četiri, osam ili 12 posto? Do prije godinu-dvije stabilnost je značila najnižu, praktički nultu službenu inflaciju. Danas je ona na oko šest posto pa se opet govori o stabilnosti. Za tečaj se može reći da je zaista stabilan. Kamatne stope su bitno više nego lani pa se i tu postavlja pitanje o tome što je mjerilo stabilnosti.

Ali ako se pod makroekonomskom stabilnošću smatra i financijska stabilnost zemlje, kako državnih financija tako i financija poduzeća i građana, opet nedostaje Vladino postavljenje mjerilo.

Nadalje, kad je riječ o makroekonomskoj stabilnosti, ulazi li u njezinu definiciju i stabilna vanjskotrgovinska bilanca. E, ako netko iz Vlade ili njezinih obožavatelja ustvrdi da je pokrivenost uvoza izvozom od 42 posto stabilna, bit će to za kandidaturu za Nobel.

Dakle, želi li premijer biti precizan, njegova bi poruka zapravo trebala glasiti: ‘Stabilnost cijena i tečaja nema cijene’.

Zanimljivo je pratiti kolumne Borislava Škegre. Bez sumnje jedini školovani makroekonomist u dosadašnjim hrvatskim vladaima, čovjek zaslužan za kroćenje inflacije sredinom 90-ih, zadržao je oštrinu i cinizam prema onima s kojima se ne slaže ili ga napadaju.

Jedino što ne nudi rješenja. Kao uostalom ni oni s kojima se obraćunava. Moglo bi se reći da je na djelu fatalistička ekonomska teorija. Ništa se više ne može učiniti, liberalizacija i globalizacija su neizbježne makar nam bilo suđeno uletjeti i u novu krizu – što se tu može?

Škegro je protiv poticanja izvoza manjom stopom poreza na dobit za neto izvoznike i sl. Vjerojatno je u pravu. Ali ima i sofisticiranih oblika pomaganja izvoznicima. Ne tako davno austrijska Agencija za poticanje izvoza osigurala je gotovo milijardu eura kredita prema vrlo povoljnim uvjetima. Taj se novac onda nudio zemljama uvoznicama austrijske energetske opreme, uz lobiranje austrijskih diplomata u tim zemljama da se u uvjete natječaja uključi i kvaliteta financiranja projekta. Iznenada su austrijske tvrtke, makar i bez najnižih cijena, počele dobivati narudžbe u inozemstvu zbog povoljnijih uvjeta kreditiranja. Žrtve su, među ostalima, bili i hrvatski izvoznici koji na takvu pomoć od svoje države nisu u tom trenutku mogli računati. Glasovita Europska unija na takvu državnu intervenciju u slobodno tržište nije imala primjedbi.

Kad je već o Škegri i njegovim stajalištima riječ, zanimljivo je vidjeti u što njegov fond Quaestus ulaže novac. Nijedan izvoznik nije od njega dobio novac. Premda je riječ o fondu rizičnoga kapitala – izvoz je očito u Hrvatskoj prerizičan posao.