Home / Biznis i politika / Opinion Maker

Opinion Maker

Indikatori regionalne učinkovitosti, 2007.-2009.

Promatra li se poslovanje na mikrorazini, valja istaknuti da pod zajednički nazivnik ograničenja u poslovanju svih zemalja u Jugoistočnoj Europi možemo podvesti elementarno pomanjkanje poslovne kulture, apsurdne zakone i propise, neučinkovit i rigidan birokratski aparati, korupcija, ozbiljno pomanjkanje upravljačkog know-howa, strateških sposobnosti ali i općeg znanja.

Najveća je šansa u Jugoistočnoj Europi tržište, ali ne nacionalno, zatvoreno tržište, već slobodan protok radne snage i kapitala na cijelom području regije. Takav integralni pristup zasigurno će pridonijeti većem interesu za Jugoistočnu regiju kao zanimljivo odredište za strane investicije. I Europska unija želi promatrati regiju integralno zbog čega je već najavila ulaganje znatnih sredstava u rješavanje infrastrukture te prilagodbu gospodarstva i državne uprave ekonomskim standardima.

Infrastruktura u zemljama Jugoistočne Europe nema zadovoljavajući standard. Još potkraj 2004. Svjetska banka procjenjivala je kvalitetu cestovne i željezničke povezanosti regije i utvrdila prilično loše stanje koje zahtijeva hitnu akciju i znatna ulaganja.

No, za bilo koji vid neposrednih stranih ulaganja prijeko je potrebno ispuniti brojne preduvjeti. Prije svega treba postići stabilnu političku situaciju u tom dijelu Europe. Visok stupanj demokracije i sigurnost kapitala te obuzdavanje korupcije i kvalitetniji rad javne administracije podrazumijevaju se jednako kao i jasno određeni gospodarski ciljevi svake pojedine države i regije u cijelosti. U zemljama regije valja ubrzati procese europske integracije, a nacionalne politike trebale bi raditi na tome da im ekonomije što tješnije surađuju.

Regija, ali i svaka pojedinačna zemlja u njoj, moraju uložiti mnogo napora u vlastiti marketing, tj. stvaranje pozitivnog imidža u Europi. Prostora za napredak i kvalitetnije pozicioniranje, dakle, ima i za države i za tvrtke i za regiju. Regija će najviše poslovno napredovati bude li u svakoj industrijskoj grani ustanovila jednog ili dva lidera. Tu je prostor još savremeniji jer je regionalno natjecanje za jaku poziciju u mnogim industrijama u punom zamahu, a menadžeri najavljaju i daljnje regionalno jačanje svojih aktivnosti.

Najveća mogućnost regije može se promatrati i kao najveći izazov – kako stvoriti jedno veliko tržište s gotovo 30 milijuna stanovnika a bez nepotrebnih barijera za rad? Omogućavanje slobode kretanja radne snage, jednostavniji proces dobivanja radnih dozvola za stručnjake, znatno poboljšanje infrastrukture, smanjenje carinskih stopa te poreza koraci su ka ostvarenju tog izazova. No kao i u svim ostalim segmentima, i ovdje se situacija razlikuje od države do države. Kada govorimo o radnoj snazi situacija je manje- više poznata. U usporedbi s ostalim zemljama Srednje i Istočne Europe, Slovenija i Hrvatska imaju skupu radnu snagu, dok je, primjerice radna snaga u srednjoj i južnoj Srbiji među najjeftinijima u Europi.

Pohvalno je što upravo regionalni menadžeri i direktori postaju sve aktivniji igrači u procesu boljeg pozicioniranja. Njihova spremnost na izazove očituje se u odlučnosti da sami poduzmu korake potrebne za otklanjanje ograničenja i poteškoća u poslovanju. Nedavno provedena studija pokazala je da će takav pristup vjerojatno pridonijeti pojačanoj unutarnjoj dinamici regije, a trebao bi blagotvorno djelovati i na poslovanje u regiji. Uz pojačani vlastiti angažman, regionalni direktori očekuju i pojačani angažman vladajućih struktura u svojim državama, posebice u vezi s obrazovanjem i smanjenjem subvencija, ali i funkcioniranje pravnog sustava i generalno učinkovitijom javnom administracijom. O aktivnosti poslovnih ljudi govori i njihova inicijativa pokrenuta na Prvoj regionalnoj konferenciji menadžera Jugoistočne Europe u Portorožu, gdje su pozvali vlade zemalja regije da razmotre mjere za liberalizaciju kretanja i zapošljavanja menadžera te uklanjanje viznog režima.

Rješavanje sličnih važnih ekonomskih pitanja pridonio je tomu da taj skup preraste u svojevrsni regionalni Davos, na kojem bi menadžeri svih zemalja regije razmjenjivali iskustva, zauzimali stajališta u vezi s aktualnim ekonomskim pitanjima te u partnerstvu s vladama stvarali uvjete za uspješnije poslovanje.

Ako Jugoistočnu Europu promatramo kao cjelinu u sklopu šire Srednje i Istočne Europe, možemo ustvrditi da je riječ o trećem po veličini ekonomskom gigantu, (nakon Rusije i Poljske), koji će biti atraktivniji i u nadolazećem razdoblju.