Feljton

‘Težak’ 160 milijardi dolara, Samsung je daleko najmoćniji korejski chaebol, odnosno konglomerat. Danas čini 18 posto korejskog BDP-a i 21 posto izvoza te države. Nad tako velikim konglomeratom, koji se bavi širokom lepezom poslova, obitelj Lee uspjela je sofisticiranim makinacijama zadržati kontrolu, nešto što nije uspjela nijedna druga korejska obitelj. Sada su, međutim, suočeni s ozbiljnim skandalom.

Bio je to početak nove ere za Samsung Grupu. Nakon što je pročitao izvještaj japanskog savjetnika o zastarjelim i rigidnim upravljačkim mehanizmima u najvećem južno-korejskom konglomeratu, predsjednik Lee Kun Hee sazvao je svojih top 100 direktora na sastanak u barokni Kempinski Gravenbruch Hotel pokraj Frankfurta. Povučeni je milijarder bijesno objasnio svojim ‘pukovnicima’ nužnost razvijanja svjetskih, trendseterskih proizvoda i natjerao ih da gledaju 30-minutni video o njihovoj proizvodnji jeftinih perlica za rublje. ‘Promijenite sve osim svoje žene i djece’, naredio je Lee. Nitko ne dovodi u pitanje opseg upravljačke transformacije koja je uslijedila. U 15 godina, osnovna jedinica Samsung Electronics prešla je put od proizvođača jeftinih dobara do jednog od najjačih brendova u svijetu na području potrošačke elektronike, čime je zbacio s trona čak i svemoćni Sony.

Samsung Heavy Industries, pak, svjetski je broj dva u proizvodnji brodova, a kompanijine građevinske, osiguravateljske, brokerske i trgovačke jedinice su među najjačima u Koreji. ‘Težak’ 160 milijardi dolara, Samsung je daleko najmoćniji korejski chaebol, odnosno konglomerat. I dok se većina korejskih konglomerata ili razdvojila ili suzila svoj fokus nakon velike Azijanske financijske krize 1997., Samsung danas čini 18 posto korejskog BDP-a i 21 posto izvoza te države. No, samo je nekolicina u ono vrijeme shvatila koliko je Lee ozbiljan bio u drugom dijelu svog diktata, dijelu koji se odnosio na obiteljsku odanost.

Šezdesetšestogodišnji predsjednik i njegova obitelj vlasnici su tek manjeg dijela dionica grupe, a opet imaju nevjerojatno snažnu kontrolu nad kompanijom. Primjerice, iako imaju samo tri posto moćnog Samsung Electronicsa, Leejevi imaju posljednju riječ u strateškim odlukama i važnim imenovanjima. Obitelj je zadržala utjecaj usprkos opetovanim napadima reformista koji su srušili šefove Daewooa, Hyundaija i Ssan.

Istražitelji su naveli da je Lee Kun Hee imao milijarde dolara vrijedne dionice u Samsung Lifeu i drugim povezanim kompanijama i da su dionice bile skrivene u nekih 1.300 brokerskih računa na ime bivših i trenutačnih direktora. Leejevi udjeli bili su tajna, tvrde istražitelji, kako bi se izbjeglo plaćanje masnog poreza na kapitalnu dobit. Nadalje, Leejevi su imali i drugih metoda u odbijanju ‘razbijanja chaebola’. Građanska inicijativa Solidarnost za ekonomsku reformu tvrdi da je konglomerat pomogao Leejevu sinu i vjerojatnom nasljedniku Lee Jae Yongu da se domogne znatnih udijela u ključnim Samsun-govim jedinicama dogovaranjem transakcija koje su mu osigurale dionice cijelog holdinga po cijeni ispod tržišne vrijednosti. Sredstvo realizacije bio je Samsung Everland, zabavni park smješten 40 kilometara od Seula. Štoviše, bivši savjetnik Samsung grupe Kim Yong Chul javno je tvrdio da je kompanija spremila stotine milijuna dolara na lažne račune koji su služili za isplaćivanje tužitelja, političara, pa čak i novinara. Kompanija, očekivano, uporno odbacuje optužbe, od kojih neke kruže već više od desetljeća.

Samsung je odbio komentirati slučaj, uz objašnjenje da ne želi razgovarati o optužbama dok istraga traje. Iako optužnice vjerojatno neće oslabiti stisak Leejevih, mogle bi dovesti do velikih upravljačkih promjena. Kompanija se zaključno u popravljanje upravljačkih problema budu li predočeni dokazi o zloporabama.

• Ja ću preuzeti svu moralnu i pravnu odgovornost – izjavio je Lee nedavno. – Ozbiljno ću razmotriti radikalne promjene upravljačkog tima, uključujući i sebe. Dosad je, doduše, efekt na Samsung Electronics bio mali. Navodi o obiteljskim dioničkim dogovorima u korist Leejeva sina uključuju i transakcije obavljene prije više od deset godina. Dionice Samsunga trenutačno su među najpopularnijima s tržišta u razvoju i unatoč nedavnim kontroverzama dobivaju visoke ocjene za financijsku transparentnost od Crédit Lyonnaise, Institutional Shareholder Servicesa i Euromoneya.

Usprkos činjenici da je Lee Kun Hee predsjednik, upravljanje Samsung Electronicsa je čvrsto u rukama poštovanog CEO-a Yun Jong Yonga, koji je kormilo preuzeo 1997. godine, i njegova tima direktora koji su vodili kompaniju prema uspjehu. No, skandal otkriva zabrinutost investitora o vodstvu u toj jedinici. Yunu su 64 godine i približava se mirovin. Insajderi tvrde da se Leejeva sina, školovanog na Harvardu, priprema za ulogu nasljednika na toj poziciji, ali njega se rijetko vidi u javnosti, a najzapaženija uloga u kompaniji bila mu je mjesto glavnog direktora za odnose s kupcima, koja mu je omogućila susrete s titanima poput Steve Jobsa, Paula Otellinija iz Intela i Billa Gatesa. Iako mladi Lee neće tako brzo preuzeti jedinicu, neke jasne alternativne zasad nema. Glasnogovornik grupe nedavno je izjavio da će mladi Lee ‘biti vođa Samsunga’ tek nakon što to odobre Samsungovi dioničari. Kako obitelj Lee uspjeva održati svoj stisak na kompaniju unatoč stalnim pokušajima reformiranja chaebola? Fenomenalan rast Samsung Electronicsa, inače nacionalnog ponosa, omogućio je grupi određenu zaštitu.

• Uspjeh je Samsung napravio iznimno moćnim u Koreji – kaže Kang Shin Woo, šef investicija u Korea Investment Trust Managementu, jednom od vlasnika znatnijeg udjela u Samsung Electronicsu. Dosadašnje su reforme uspjele dotaknuti upravljanje u uvrštenim kompanijama, ali nisu imale većeg efekta na kontrolu osnivačke obitelji realiziranu kroz komplicirane i višeslojne transakcije. Nijedna druga korejska obitelj nije uspjela tako vješto zadržati nadzor nad tolikim korporativnim carstvom poput Leejevih.

Lee Byung Chull osnovao je Samsung kao malu ispostavu za trgovinu rižom 1938. godine, kad je Koreja bila pod japanskom okupacijom. Nakon završetka Korejskog rata, Lee je ušao u poslove s tekstilom, maloprodajom i drugim stvarima. Nalik svim chaebolima, Samsung je narastao u hobotnicu tijekom 60-ih i 70-ih, pod pokojnim predsjednikom Južne Koreje Park Chung Heem, koji je uspješne izvoznike nagrađivao jeftinim kreditima i ekskluzivnim licencama za proizvodnju dobara zaštićenih od uvoza. Kompanija se proširila na elektroniku, kemikalije, hotele, brodogradnju, građevinarstvo, osiguranje i desetke drugih područja. Lee Kun Hee je preuzeo Samsung 1987. nakon smrti svog oca, koji je živio povučeno na tradicionalnom imanju, gdje se posvetio korejskoj arhitekturi, vrtlarstvu i poeziji.

Tečan japanski i dobar engleski omogućili su Lee Kun Heeju diplomu iz ekonomije na tokijskom Waseda sveučilištu i magisterij na Sveučilištu George Washington u SAD-u. Uložio je milijarde u zlosretno automobilsku i građevinsku pothvate koje je morao prodati nakon azijske krize. Ipak, uspio je u uvodenju modernih sustava upravljanja, a njegova hrabra investiranja u elektroniku pokazala su se punim pogotkom.

Predsjednik Lee rijetko posjećuje službene Samsungove prostorije. Umjesto toga, poziva kompanijske glavešine na tijedne sastanke u svoj otmjeni kompleks u Hannamdongu, seulskom distriktu popularnom među diplomatima i stranim bankarima. Kad se Lee zanese, može biti vrlo intenzivan i nevjerojatno usredotočen, a sastanci mogu potrajati i cijelu noć. Posebno se voli posvetiti sitnim detaljima Samsungovih napravica. Predsjedava godišnjim sastancima o kvaliteti na kojima se uspoređuju Samsungovi proizvodi s onima konkurenata. Godine 1991. kupio je japanski videorekorder u Los Angelesu i sâm ga rastavio u svojoj hotelskoj sobi. Izračunao je da dijelovi korišteni u Samsungovim videorekorderima stoje 20 posto više te, naravno, naredio svojim ljudima da srežu troškove dijelova, što su i učinili. Jedan bivši menadžer kaže da je Lee svakako zaslužan za uspostavljanje Samsunga kao globalnog brenda. No, izgleda da je Lee podjednako opsjednut obiteljskom kontrolom.

Glavni oslonac Samsung grupe jest Ured za strateško planiranje, tajnovita jedinica koju vodi Lee Hak Soo, drugi u hijerarhiji cijeloga konglomerata. Taj ured, koji je predsjednik jednom opisao kao ‘kontrolni toranj’, zauzima dva kata odmah ispod Leejeva penthousea u sjedištu tvrtke u Seulu. Svih 99 zaposlenika Ureda teoretski su osoblje Samsungovih filijala, no u Koreji ih nazivaju Leejevim gashinima, točnije – butlerima. ‘Koristenjem predsjednikova štita monopoliziraju moć koja seže sve do financija, kadrova i revizije’, kaže jedan umirovljeni direktor. Glasnogovornik Ureda odbija komentirati takve navode, prema kojima je ured zapravo čuvar obiteljskih interesa. Rekl su samo da je ‘uloga Ureda podizati konkurentnost i sinergiju Samsungovih kompanija’. Tradicionalna svrha Ureda, koji inače ima svoje parnijake u drugim chaebolima, jest pružiti stratešku viziju, administrativnu potporu i financijsku snagu povezanim kompanijama.

Takva je struktura imala smisla u ranim danima industrijalizacije ‘kad je Koreji manjkalo sofisticiranosti tržišta za kapital i talente’, kaže profesor ekonomije na korejskom Otvorenom učilištu Kim Ki Won, koji proučava chaebol već dvadeset godina i dodaje da sada kad takvo tržište postoji negativne nuspojave daleko premašuju koristi od takvih ureda. Štoviše, dodaje drugi ekonomist Kim Sang Jo, šef Solidarnosti za ekonomsku reformu, interesnu grupu za prava dioničara, uređene odgovaraju investitorima s obzirom na to da nisu niti pravni entiteti. Ne postoji pravni okvir prema kojem bi ih se pozvalo na odgovornost čak i kad naprave ozbiljne pogreške, kaže.

Jedan od najkontroverznijih poteza došao je 1996., kada je navodno Ured dogovorio posao koji je obitelji Lee dao vanjski udjel u tematskom parku Everland. Lee Jae Yong i njegove tri sestre platili su 10 milijardi dolara kako bi prebacili obveznice koje su imali u dionice tematskog parka (engl. warrant – riječ je o obliku vrijednosnog papira koji izdaje neka korporacija, obično uz neku obveznicu ili preferencijalnu dionicu, koji omogućuje svom vlasniku kupnju određene količine dionica po određenoj cijeni) koji nije bio uvršten na burzu. Postupivši na taj način, djeca su dobila 64 posto udjela u parku. Korejski tužitelji tvrde da su Leejevi platili oko osam dolara za dionicu u trenutku kad su vrijedile gotovo 11 puta više. Onda je Everland, u privatnom aranžmanu, navodno uspio kupiti 18,4 posto dionica neuvrštenog Samsung Lifea koji je nekoć pripadao osnivaču, ali je prebačen na račune koje kontroliraju Samsungovih direktori. Samsung Life, pak, posjeduje 7,3 posto Samsung Electronicsa. Tako, kontroliranjem Everlanda, Lee Jae Yong kontrolira najveći blok dionica u elektroničkom divu.

Na parlamentarnom sastanku, korejski zakonodavci procijenili su da su Leejevi došli do dionica Samsung Lifea za manje od dva posto njihove tržišne vrijednosti. Prije tri godine, seulski sud proglasio je dvojicu direktora Samsung Everlanda krivima zbog dopuštanja da se posao sklopi i realizira. Dobili su trogodišnje uvjetne kazne, no sud nije uspio rasplesti dioničke i obvezničke transakcije. Tužbe dioničara nisu podnesene jer su drugi investitori Everlanda bile ili druge kompanije pod kontrolom Leejevih rodaka ili Samsungovih filijala.