Za vlastiti uspjeh i sreću sami smo odgovorni, koliko god pokušavali naći ‘krivca’. Nismo baš toliko određeni usmjerenjem roditelja i okoline da ne bismo mogli steći novo znanje ili svladati vještine i upustiti se u promjene.
Život je često težak i ljudski je željeti bolje i ljepše okolnosti od onih koje nas okružuju i tlače. Sasvim je prirodno težiti kvalitetnijem i ispunjenijem životu. Ta je težnja i motivacija da postižemo više nego što je katkad realno. Kad gledamo sretnije od sebe, čini nam se da su oni imali više sreće i tražimo u životnim okolnostima odgovore za ono što sami ne možemo dokučiti. Mnogi tako provedu život želeći za vlastitim proširenim prilikama, neispunjenim snovima i osjećajem da su žrtve okolnosti. Taj ih osjećaj sprječava da krenu dalje, da postižu više, da se osjećaju bolje. No mnogo je primjera ljudi koji su usprkos teškom životnom startu uspjeli postići mnogo i uspjeli postati veoma uspješni i kvalitetni ljudi.
Uzeti život u svoje ruke znači, prije svega, preuzeti odgovornost za svoje odluke i osjećaje, ali i za određivanje novog smjera, neopterećeni bilo čime, pa i prošlošću, podrijetlom, okolnostima. Svatko od nas rada se u okolnostima i uvjetima na koje ne može utjecati. Karte su nam podijeljene i s njima nam valja zaigrati u životu. No ono što uspješne (i sretno) ljudje razlikuje od neuspješnih, nije bogatstvo mjereno količinom novca koje ih okružuje (bez obzira na to jesu li ga stekli rođenjem, rodištvom, ili su ga na ovaj ili onaj način stekli sami) ni obitelj iz koje su potekli. Ne možemo odabrati obitelj u kojoj se rađamo. Neki ljudi imaju obitelj iz snova, a neki iz noćne more.
Mnogi ljudi imaju težak put odrastanja. I kao što reče Tolstoj: ‘Sve sretnije obitelji nalik su jedna drugoj, svača nesretna obitelj nesretna je na svoj način.’ Jedna ste od onih koja za svoje nedačne krivi roditelje usmjeravajući tako svoju energiju na ljudje koji su, možda i ne znajući, činili pogreške. Kad osjećamo da nas ograničava obitelj u kojoj smo se rodili, a za svoju sadašnju situaciju krivimo način na koji su nas roditelji usmjerili, vrijeme je da napravimo nešto za sebe. U ovom slučaju prvi korak koji trebamo učiniti jest – oprostiti. Opraštanje nam tako pomaže da se oslobodimo okova o kojima pišete u svom pitanju. Kad se prepustite bijesu, ljutnji, osjećaju prevarenosti i nepraštanju, bez obzira na to što vam je netko, pa i roditelji, učinio, sebi činite nešto loše. Svi ti negativni osjećaji negativno utječu na fiziološki sustav o kojem ovisi vaše zdravlje. Štetite svom zdravlju, a svoj život zaustavljate i ne možete naprijed.
