osoblje Samsungovih filijala, no u Koreji ih nazivaju Leejevim gashinima, točnije – butlerima. ‘Koristenjem predsjednikova štita monopoliziraju moć koja seže sve do financija, kadrova i revizije’, kaže jedan umirovljeni direktor. Glasnogovornik Ureda odbija komentirati takve navode, prema kojima je ured zapravo čuvar obiteljskih interesa. Rekl su samo da je ‘uloga Ureda podizati konkurentnost i sinergiju Samsungovih kompanija’. Tradicionalna svrha Ureda, koji inače ima svoje parnijake u drugim chaebolima, jest pružiti stratešku viziju, administrativnu potporu i financijsku snagu povezanim kompanijama.
Takva je struktura imala smisla u ranim danima industrijalizacije ‘kad je Koreji manjkalo sofisticiranosti tržišta za kapital i talente’, kaže profesor ekonomije na korejskom Otvorenom učilištu Kim Ki Won, koji proučava chaebol već dvadeset godina i dodaje da sada kad takvo tržište postoji negativne nuspojave daleko premašuju korist od takvih ureda. Štoviše, dodaje drugi ekonomist Kim Sang Jo, šef Solidarnosti za ekonomsku reformu, interesnu grupu za prava dioničara, uredi ne odgovaraju investitorima s obzirom na to da nisu niti pravni entiteti. Ne postoji pravni okvir prema kojem bi ih se pozvalo na odgovornost čak i kad naprave ozbiljne pogreške, kaže.
Jedan od najkontroverznijih poteza došao je 1996., kada je navodno Ured dogovorio posao koji je obitelji Lee dao vanjski udjel u tematskom parku Everland. Lee Jae Yong i njegove tri sestre platili su 10 milijardi dolara kako bi prebacili obveznice koje su imali u dionice tematskog parka (engl. warrant – riječ je o obliku vrijednosnog papira koji izdaje neka korporacija, obično uz neku obveznicu ili preferencijalnu dionicu, koji omogućuje svom vlasniku kupnju određene količine dionica po određenoj cijeni) koji nije bio uvršten na burzu. Postupivši na taj način, djeca su dobila 64 posto udjela u parku. Korejski tužitelji tvrde da su Leejevi platili oko osam dolara za dionicu u trenutku kad su vrijedile gotovo 11 puta više. Onda je Everland, u privatnom aranžmanu, navodno uspio kupiti 18,4 posto dionica neuvrštenog Samsung Lifea koji je nekoć pripadao osnivaču, ali je prebačen na račune koje kontroliraju Samsungovih direktori. Samsung Life, pak, posjeduje 7,3 posto Samsung Electronicsa. Tako, kontroliranjem Everlanda, Lee Jae Yong kontrolira najveći blok dionica u elektroničkom divu.