Isporuka uvezene robe i carinjenje

Dogovorili smo se o uvozu robe iz strane tvornice i sada bismo se trebali odlučiti za model dostave u Hrvatsku. Proizvođač je sklon varijanti da sami organiziramo prijevoz, pa nas zanima što to znači za utvrđivanje carinske osnovice.

Paritet (uvjet) isporuke u međunarodnoj trgovini uređuje obveze prodavatelja i kupca pri kupoprodaji robe, a poglavito pitanja u svezi s ugovorom o prijevozu. Drugim riječima, paritet isporuke govori o tome koji troškovi (prijevoza, osiguranja i dr.) padaju na teret prodavatelja, a koji na teret kupca robe. Kako troškovi prijevoza, osiguranja i drugi troškovi u vezi s dopremom robe u Hrvatsku mogu biti dodatne, ali i odbitne stavke pri utvrđivanju carinske osnovice (carinske vrijednosti robe), najčešće se primjenjuje nekoliko pariteta isporuke pri uvozu robe i njihova utjecaja na utvrđivanje carinske osnovice.

Vaš bi se slučaj ubrajao u tzv. ex works (EXW), odnosno franko-tvornica (… imenovano mjesto). Franko-tvornica znači da je prodavatelj izvršio svoju obvezu kad robu stavi na raspolaganje kupcu u svojim prostorijama ili na drugom imenovanom mjestu (npr. radionici, tvornici, skladištu itd.) izvozno neocarirjenu i neutovarenou na prijevozno sredstvo. Kupac je dužan snositi troškove prijevoza ‘od kuće do kuće’, organizirati utovar robe na vozilo te organizirati izvozno carinjenje robe u inozemstvu, i to sve o svom trošku. Kupac se može dogovoriti s prodavateljem da mu ovaj utovar robu i obavi izvozno carinjenje te je, eventualno, i preveze, ali svi ti troškovi padaju na teret kupca. Dakle, stvar je prodavatelja hoće li s obzirom na taj paritet pomoći kupcu u vezi s organiziranjem i izvršenjem tih radnji koje u konačnici snosi kupac robe.

Osim toga moguće je i FCA, odnosno franko-prijevoznik, kad prodavatelj isporučuje izvozno ocarirjenu robu na mjestu koje je imenovao kupac i prijevozniku kojeg je također odredio kupac. To konkretno znači da je prodavatelj dužan utovariti robu na vozilo i obaviti izvozno carinjenje o svom trošku, a kupac je dužan prevesti robu u svom aranžmanu i na svoj teret, i to na cijeloj relaciji.

Sljedeći je način CIF – trošak, osiguranje i vozarinu (… imenovana luka odredišta). Pri tomu je paritetu prodavatelj dužan platiti troškove utovara robe u brod, izvozno carinjenje i vozarinu potrebnu da robu dopremi u imenovanu odredišnu luku. CPT – vozarinu plaćena do (… imenovano mjesto odredišta) paritet je koji se upotrebljava za sve vrste prijevoza i znači da prodavatelj plaća troškove prijevoza do ugovorenog mjesta odredišta, a CIP – vozarinu i osiguranje plaćeni do (… imenovano mjesto odredišta) znači da prodavatelj plaća troškove prijevoza i transportnog osiguranja do imenovanog mjesta odredišta.

Moguće je i DAF – ‘isporučeno granica’ (… imenovano mjesto), paritet kojim prodavatelj ispunjava svoju obvezu isporuke kad robu stavi na raspolaganje kupcu na prijevoznom sredstvu, neistovarenou, izvozno ocarirjenu, ali neocarirjenu za uvoz, na imenovanoj točki i mjestu na granici, ali prije carinske crte susjedne zemlje. Taj je paritet poglavito namijenjen slučajevima kad se roba prevozi željeznicom, ali može se rabiti i za sve druge vrste prijevoza.