Za one koje vode poslovne knjige

Obvezno podnošenje prijave poreza na dohodak zbog ponekad i minornog iznosa iz inozemstva razlogom je da porezni obveznik u pravilu plaća razliku poreza na dohodak. Naime, u godišnjoj poreznoj prijavi moraju se prijaviti svi dohoci, bilo da su ostvareni u zemlji ili u inozemstvu.

U slučaju kad fizičke osobe koje su upisane u registar obveznika poreza na dohodak i koje vode poslovne knjige ostvare primitak iz inozemstva, nemaju obvezu od tog primitka obračunavati ni doprinose, ni porez na dohodak. Oni samo evidenciraju ostvareni primitak u Knjizi primitaka i izdataka, prema datumu naplate, preračunato iz deviznog u kunski iznos. Osobe koje vode poslovne knjige plaćaju doprinose prema rješenju Porezne uprave, a porez na dohodak utvrđuju kao razliku između naplaćenih primitaka i plaćenih izdataka, pa primitak ostvaren iz inozemstva ulazi u ukupne prihode i podliježe javnim davanjima prema pravilima oporezivanja dohotka od samostalne djelatnosti.

Osim poreza na dohodak, osoba treba sama za sebe obračunati i uplatiti i doprinos za mirovinsko osiguranje. Naime, prema čl. 9. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja primici prema osnovi drugog dohotka podliježu plaćanju doprinosa za obvezna osiguranja. Primici ostvareni neposredno iz inozemstva nisu izuzeti od obveze plaćanja doprinosa (osim autorskih naknada i umjetničkih honorara). Posebnost tih primitaka je u činjenici da oni samo podliježu plaćanju doprinosa za mirovinsko osiguranje, ali ne i doprinos za zdravstveno osiguranje. Ako je osoba mirovinski osiguranik samo u sustavu generacijske solidarnosti, mirovinski doprinos se obračunava prema stopi od 20 posto, a ako je osiguranik drugog stupa mirovinskog osiguranja, obračunavaju se dva mirovinska doprinosa: 15 posto za sustav generacijske solidarnosti i pet posto za sustav individualne kapitalizirane štednje.

Osnovica za obračun mirovinskih doprinosa je primitak iz inozemstva preračunat u kune prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan ostvarivanja primitka. Od tog se iznosa obračunava 20 posto mirovinskog doprinosa, a od ostatka se izračunava obveza za porez na dohodak prema stopi od 25 posto i možebitni prirez porezu na dohodak. Poreznu osnovicu umanjuje samo mirovinski doprinos, a paušalni izdaci se ne priznaju.

I dok se za drugi dohodak ostvaren u tuzemstvu ne mora podnositi godišnja porezna prijava, za primitke od drugog dohotka i od autorskih naknada ostvarenih neposredno iz inozemstva propisana je obveza podnošenja godišnje prijave poreza na dohodak. Za drugi dohodak ostvaren u tuzemstvu porez plaćen po stopi od 25 posto smatra se konačno podmirenog poreznog obvezom, a za istu vrstu dohotka primljenu iz inozemstva predujam poreza plaćenog prema stopi od 25 posto ne smatra se konačnim oporezivanjem.

Obveza podnošenja godišnje prijave je propisana i za dohotke iz država s kojima primjenjujemo ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i za dohotke ostvarene iz država s kojima Hrvatska nema potpisan međunarodni ugovor.

Ako je u inozemstvu ustegnut i plaćen inozemni porez na dohodak, uz godišnju poreznu prijavu se obvezno prilaže dokaz o porezu plaćenom u inozemstvu. Pri utvrđivanju godišnje obveze porez na dohodak plaćen u inozemstvu uračunava se u podmirenje porezne obveze u Hrvatskoj.

Posljedica obveznog podnošenja prijave poreza na dohodak zbog ponekad i minornog iznosa primitka ostvarenog iz inozemstva je da fizička osoba na godišnjoj razini u pravilu ima obvezu plaćanja razlike poreza na dohodak. Naime, ako se podnosi godišnja porezna prijava, moraju se prijaviti svi ostvareni dohoci, bilo da su ostvareni u zemlji ili u inozemstvu. Brojni su i opravdani prigovori takvoj poreznoj nejednakosti. Različite porezne obveze prema osnovi drugog dohotka u zemlji i drugog dohotka iz inozemstva ne proizlaze iz višine dohotka i ekonomske snage poreznog obveznika, već ovise o izvoru dohotka. Upitno je bi li postojeća zakonska rješenja udovoljila preispitivanju ustavnog utemeljenja takvog razlikovanja građana kao poreznih obveznika.