Amisov novac objavljen još 1984. (radnja je smještena u 1981.) uspostavio je tada model yuppievskog romana. Bilo je to vrijeme kad su bogati postajali bogatiji, cvjetanja burzovnog mešetarenja, vrijeme thatcherizma i pojave prvih prinčeva ‘reaganomike’ – yuppieja. Turbo-liberalna ekonomija uzima zamah, a u medijima se klinici s Manhattana koji zaradjuju gomile novca predstavljaju kao nova supkultura. No, Amis to vrijeme u svom romanu razobličuje otkrivajući mu sve tamne strane.
John Self, antijunak Novca – oprostajnog pisma jednog samoubojice, suvremeniji je skorojević koji ništa ne radi, ali nevjerovatno zarađuje. Svud oko sebe dijeli novčanice od dvadeset dolara: taksistima, portirima, nosačima, barmenima, prostitutkama… i ni sam ne zna otkuda mu sav taj novac. Suvlasnik je londonske reklamne agencije C.L.&S. Sredinom sedamdesetih snimio je neke kontroverzne reklame za pušenje, opijanje, brzu hranu i porno časopise i otada on i njegovi partneri plijevaju u novcu. Jedni drugima isplaćuju goleme iznose, a da nitko ništa konkretno ne radi.
John Self novac smatra ‘istinski demokratičnim’, jer ‘ispravlja svaku nepravdu meni i mom soju’. S njime ‘čovjek točno zna na čemu je’, on je jednostavna ekonomska računica i jednostavan simbol ‘seksa, statusa, faličnog’. Osobno, John Self ne osjeća da je zaslužio novac onim što čini. To je razlog zašto ga bjesomučno rasipa na alkohol i prostitutke. No, Amis će svog junaka dovesti do psihičkog i financijskog sloma. Na kraju, mijenjak novca otkrit će da novac zapravo smrđi. No, od ‘nove ekonomije’ do danas nije se mnogo toga promijenilo, novac je i dalje smisao života našeg doba.
