Stari vinogradi još nepobrojeni, novi još neposadeni

Ministarstvo poljoprivrede predviđa da bi se katastar moglo završiti do kraja ljeta. U međuvremenu je posađena jedva trećina od planiranih 13.000 hektara novih vinograda.

N i pet godina nakon što je Vlada pokrenula projekt izrade vinogradarskoga katastra u Hrvatskoj, još ne znamo na koliko je površina posađeno vinograde. Zadatak je bio utvrđivanje stvarnih površina vinograda, a povjeren je Hrvatskom zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo. Do kraja prošle godine potpuno je obrađeno 17 županija, odnosno, 24.174 hektara, u tijeku je obrada u ostalim županijama, a u Ministarstvu poljoprivrede kažu da je u međuvremenu obrađena i osamnaesta županija. S obzirom na složenost posla i dinamiku izrade, u Ministarstvu predviđaju da bi vinogradarski katastar trebao biti završen do kraja ljeta.

Ako se prijašnji i može pravdati opsežnošću, Vladin drugi vinogradarski projekt, pokrenut iste godine, 2003., nije dao velike rezultate. Ambiciozno najavljenja sadnja novih 13 tisuća hektara vinograda do 2007. rezultirala je jedva trećinom cilja, pa se rok prolongiralo do ulaska Hrvatske u EU. Krajnji je cilj da Hrvatska uđe u EU s najmanje 40 tisuća hektara vinograda, ali ni poticaji za sadnju novih vinograda u otežanim gospodarskim uvjetima od 33.600 do 45.400 kuna po hektaru, čini se, mnogo ne pomažu.

I uz povećanje površina podaci Zavoda za vinogradarstvo pokazuju da je od 2005. do danas u Hrvatskoj proizvodnja vina i drugih proizvoda od grožđa i vina zapravo pala više od 60 tisuća hektolitara.

• Proizvodnja pada u stolnim vinima jer se ljudi odlučuju za kvalitetna vina, koja imaju manji prinos po hektaru – kaže enolog Velimir Korak navodeći da ipak ima smisla povećanje površina.

Nedavna potvrda Europske komisije o otvaranju pregovora o poglavlju Poljoprivrede i ribarstvo s Hrvatskom aktualizirala je i položaj vinogradara i vinara. To će biti posebno osjetljivo pitanje jer je EU najveći svjetski proizvođač, potrošač, uvoznik i izvoznik vina. No aktualnom reformom u EU zabranjena je daljnja sadnja vinograda do 2010., a istodobno se nastoji uništiti stare vinograde na 200 tisuća hektara nekvalitetnih površina. Iako u Ministarstvu poljoprivrede kažu da će pravo sadnje novih vinograda nakon ulaska u EU biti predmet pregovora s Europskom komisijom, jasno je, zapravo, da bi se domaći proizvođači mogli suočiti s time da će im nakon ulaska Hrvatske u EU biti zabranjena daljnja sadnja vinograda. To bi se, doduše, moglo izbjeći ako bi Hrvatska ušla u EU kasnije nego što se priča.

Sadili ili ne sadili vinograde, moramo se pitati komu ćemo vino prodati. Hrvatskoj je odobrena bescarinska kvota za izvoz vina u EU do 40 tisuća hektolitara, no ona ni izbliža nije iskorištena. Samo vrhunska i kvalitetna vina konkuriraju i cijenom u EU, a ostala su nekonkurentna onima iz Južne Amerike. Zapravo je izvoz u EU u posljednje tri godine pao gotovo 30 posto, ali zato što domaći vinari postižu bolju cijenu u Hrvatskoj, još konkurentnu inozemnim vinarima, a s obzirom na to da i ne proizvode dovoljno, nemaju ni potrebe da vino plasiraju u EU. No nakon ulaska u Uniju neće biti zapreka za strana vina. Korak, pak, upozorava da se, zapravo, ništa spektakularno neće dogoditi jer su Južnoamerikanci već i sada jaka konkurencija hrvatskim vinarima. Hrvatska vina, ističu u Ministarstvu, sasvim sigurno imaju svoju specifičnost i prepoznatljivost koje su rezultat prirodnih uvjeta i primjene znanja u proizvodnji. No velik je problem, kaže Korak, i to što nitko u svijetu Hrvatsku i ne doživljava kao zemlju proizvođača vina, što je posljedica lošeg marketinga.

Ipak, treba biti realan. Hrvatsko vino s godišnjom proizvodnjom manjom od 500 tisuća hektolitara kap je u moru 150 milijuna hektolitara vina proizvedenog u EU, pa količinom ni na koji način ne možemo konkurirati mnogim zemljama EU. U Hrvatskoj je 90-ak posto vinograda površine do 10 hektara i u vlasništvu pojedinaca. S takvim su statusom njihovi izgledi na tržištu Unije, kad u njoj bude Hrvatska, minimalni.