Izvoznici

Orijentiraju na remont i nadzor već sagrađenih, a ne na proizvodnju novih komponenti. Jedna od njih je tvrtka HRID d.o.o iz Zagreba koja se bavi projektiranjem, proizvodnjom i prodajom manipulatora i sondi (robota) vezanih uz primjenu metoda nerazornih ispitivanja, razvojem softvera te ispitivanjem nerazornim metodama (ultrazvukom i vrložnim strujama). Iako ispituju i termoelektrane, hidroelektrane i petrochemijske objekte, 90 posto prometa (od jednog do dva milijuna eura) ostvaruju pružanjem usluga nuklearima. U poslu su od 2002. i dosad su obradili dvadesetak nuklearki ‘ruskog tipa’ u Bugarskoj, Njemačkoj, Francuskoj, SAD-u i Kini.

Naš posao može se usporediti s liječničkim. Naime, liječnici imaju ultrazvuk i sondu pomoću kojih vide promjene na ljudskim organima. Mi umjesto ljudskog tijela, ispitujemo zavarene spojeve tijekom izrade postrojenja i tijekom njegova korištenja – govori Vladimir Zado, direktor i suvlasnik tvrtke. Kao problem ističe nedostatak stručnjaka i precijenjeni tečaj kune.

Kad smo prije pet godina počeli s radom, tečaj dolara bio je iznad sedam, a danas je 4,6 kune. Zbog konkurencije cijenu rada od 50 dolara nismo povećavali. Preračunano u kune, za razliku od 2002., kad smo za sat vremena rada dobili 350, danas dobivamo 230 kuna – govori Zado. Poslovi se uglavnom dobivaju putem poznanstava. Tvrtka zapošljava 14 ljudi, a uz njega, certifikat Međunarodne agencije za nuklearnu energiju (IAEA) potreban za ispitivanje zavarenih spojeva reaktorske posude ima još dvoje zaposlenih, dok svi zaposleni imaju certifikat za ispitivanje vrložnim strujama. Sličnim poslovima bavi se tvrtka Inetec-Institut za nuklearnu tehnologiju iz Zagreba te APOSS iz Zaboka.

Koliko god se Hrvatska i Slovenija svadale oko NE Krško, mnoge tvrtke prihod ostvaruju na poslovima remonta u susjednoj nam državi (Enconet International, Croatia pumpe nova, Ekonerg – institut za energetiku, Institut Rudera Boškovića, Institut za elektroprivredu Zagreb, Klinički bolnički centar Zagreb, Končar-generatori i motori, Marting, MG servis, Turbotech i TŽV Gredelj). Đuro Đaković uz to što radi za Slovence, trenutačno radi na gradnji NE Olkluoto 3 u Finskoj (na poslovima predfabrikacije i instaliranja dijela cjevovoda sekundarnoga kruga).

FER sudjeluje u Westinghouseovu projektu IRIS. Zagrebački Enconet International bavi se procjenama i upravljanjem tehnološkim rizicima, posebno pitanjima sigurnosti. Direktor Tomislav Bajs tvrtku opisuje kao poveznicu između nuklearnih elektrana i proizvođača opreme. U tvrtci je zaposleno 26 stručnjaka koji su iskustvo stjecali na Fakultetu elektrotehnike i računarstva.

Do poslova dolaze putem Krškog kao najjače referencije i vezama putem IAEA na čijim konferencijama i tečajevima sudjeluju kao predavači. Od važnijih projekata, Bajs navodi razvoj softvera i izradu baze podataka pomoću kojih se nadziru sve komponente ugrađene u NE Krško, razvoj sustava nadzora ventila važnih za sam pogon elektrane, projekt sustava pripravnosti u slučaju nuklearne nesreće u Hrvatskoj, procjenu performansi odlagališta radioaktivnog otpada u Hrvatskoj te projekte vezane uz dekomisiju (analiza i ocjena dosad provedenih aktivnosti na pripremi razgradnje NE Krško, određivanje strategije razgradnje NE Krško i izbor opcija za zbrinjavanje radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva). Ambiciozne planove ima i Ventilator grupa, čiji direktor Darko Petričević kaže da je tvrtka već spremna projektirati, proizvoditi i servisirati ventilaciju i klimatizaciju za nuklearke. Iz tog razloga pokušat će ugovoriti poslove s Slovencima jer s obzirom na to da su sudjelovali u gradnji nuklearke, zašto ne bi radili i remont, zaključuje Petričević.

Tvrtka Westinghouse kao partnera za razvoj novoga nuklearnog reaktora IRIS (International Reactor Innovative and Secure), čija bi komercijalizacija trebala početi između 2015. i 2017., među ostalim odabrala je Fakultet elektronike i računarstva iz Zagreba. Nikola Čavlina, profesor neposredno uključen u projekt, objasnio nam je da je riječ o reaktoru snage 330 megavata (MW) i prema zamislima FER-a, Hrvatska bi umjesto da sa Slovenijom gradi novo Krško (snage 1.100 MW) trebala graditi tri hrvatska IRIS-a. Korist bi imale sve niše koje sudjeluju u gradnji klasičnih elektrana jer bi zbog manje snage elektrane zahtjevi nuklearne industrije bili blaži.

Koristi bi bile višestruke. Umjesto da uvozimo, električnu energiju mogli bismo izvoziti, a u gradnju, održavanje i upravljanje bilo bi uključeno cijelo hrvatsko gospodarstvo – kaže profesor Čavlina.