Piše: Vanja Figenwald [email protected]

Neposredno nakon dolaska na Merrillovo čelo Thain je smanjio menadžerske naknade i vezao bonuse uz uspjeh tvrtke.

Vrtlog na tržištu hipotekarnih kredita prisilio je tu veliku brokersku tvrtku na otpis ‘težak’ 22 milijarde dolara, a igranje na nesigurna jamstva prouzročilo je završetak prošle godine s osam milijardi dolara neto gubitka. Danas je u igri još 90-ak milijardi dolara riskantnih zajmova i derivacija, ali Merrill će po svoj prilici opustiti.

Preuzimanje brige za ranjenog bika bila je doista posljednja stvar koju je John Thain trebao. Upravo je završio igranje uloge majstora na Njusorškoj burzi, gdje je ponovno osposobil proslavljenu instituciju po-ljuljanu skandalom i izbacivanjem masno plaćenog šefa. Merrill Lynch je imao sličnih problema, ali je bio u mnogo gorem stanju: vrtlog na tržištu hipotekarnih kredita prouzročio je odlazak Stanleya O’Neala, bivšeg predsjednika, i prisilio najveću svjetsku brokersku tvrtku na otpis ‘težak’ 22 milijarde dolara. Kompanija je završila prošlu godinu s osam milijardi dolara neto gubitka. Thain priznaje da je želio dobro proučiti njezinu knjigu prije nego što je stupio na dužnost prvog prosinca prošle godine. Danas je u igri još 90-ak milijardi dolara riskantnih zajmova i derivacija (nusproizvodi ugovora) u bilanci, što jamči daljnji otpis, osim ako se kreditna tržišta nekim čudom sutra ne preokrenu.

Thain, mršav, atletski građan i pomalo klarkentovskog izgleda, barata preostalim novcem hladno i staloženo. Riječ je o 19 milijardi dolara zajmova uglavnom vezanih uz korporativni otkup i 18 milijardi u komercijalnim nekretninama, koje on smatra relativno solidnim, bar tako tvrdi. Uz to tu je i Merrilllova osnovna djelatnost, brokerski poslovi, u čemu je treći u svojoj industriji, što tvrtku izlaže gubicima od klijenata iz industrije ‘hedge’ fondova. Ipak, budući pazi na jamstva koja njegovi klijenti nude pri uzimanju zajmova.

Nije tu u pitanju samo Thainova staloženost. I uz očite probleme koji pogadaju sve velike financijske institucije Merrill je, zapravo, u vrlo dobrom stanju. Izuzev ‘drugorazredne’ katastrofe tvrtka je ostvarila profit koji je prebacio prošlogodišnjih sedam milijardi dolara. Njezino komercijalno upravljanje kapitalom vrijedilo je više od polovine tog iznosa, s prihodima koji su se popeli 18 posto, na 14 milijardi dolara. Stoga je dio Thainova posla kao i u slučaju dobrog liječnika – ne pogoršati stanje. Jednostavno: pobrinuti se da novac i dalje stiže i zauzdi grandiozne vizije investicijskog bankarstva koje Merrill obično uvale u probleme svakih sedam godina.

Thain mora nešto i očistiti. Otkad je došao u Merrill, otpustio je nekoliko O’Nealovih po-bočnika, primjerice Ahmassa Fakahanyja, i doveo autsajdere, među kojima i Noela Donohoea iz Goldman Sachs na mjesto upravitelja rizikom i bivšeg direktora na Njusorškoj burzi Nelsona Chaja kao šefa financija. Da bi smirio Merrilllovo lojaliste, vratio je savjetnika za fiksne prihode Jeffreyja Kronthala, koji je ‘počišćen’ 2006. zato što se usprotivio O’Nealovu intenzivnom sudjelovanju u hipotekarnim kreditima. Na mjesto predsjednika promaknuo je i kompanijina veterana Gregoryja J. Fleminga, koji je pomagao pri kupnji pola udjela u divu ‘hedge’ fonda BlacRocku.

Bilo je i teških odluka. Na valu osam milijardi dolara ‘teškog’ otpisa u trećem kvartalu, koji je pogurnuo O’Neala kroz vrata, Thain je srezao vrijednost Merrilllovih vrijednosnih papira i povezanih ‘hedge’ fondova za još 14 milijardi dolara. Smanjio je naknade i vezao bonuse uz uspjeh tvrtke, pojedinog odjela i individualnu produktivnost. On je sâm dobio 39 milijuna dolara gotovine unaprijed i dionice, ali zato dobiva ‘samo’ 750.000 dolara plaće i mora naporno raditi da bi mu se isplatile dioničke opcije. Tako prema sadašnjem ugovoru, bude li Merrillova dionica vrijedila više od 100 dolara, nakon prvog prosinca 2009. Thain može unovčiti dioničke opcije vrijedne 72 milijuna dolara.

Na Badnjak je objavio da će Merrill prodati 6,2 milijarde dolara vrijedne dionice dvama potencijalnim spasiocima. Jedan je bio Temasek, ruka singapurske vlade, a druga Davis Selected Advisors, investicijska tvrtka iz New Yorka. Cijena: 48 dolara po dionici, u tom trenutku 11 posto niža od tržišne cijene i 43 posto manji iznos negoli je Merrill potrošio ranije te godine na otkup svojih dionica vrijednih 5,3 milijarde dolara. Vitezovi na bijelom konju zasad su u minusu, no ipak očekuju veliku zaradu u budućnosti. S 1,5 puta većom vrijednošću od računovodstvene, Merrill je tek na pola vrijednosti koju je dosegnuo 2000. i 2006.

Sin doktora iz rustikalnog Antiocha u Illinoisu, Thain je u ranim danima pokazao talent za tehnologiju izrađivši radio svojoj majci dok je još bio tinejdžer. Studirao je elektroteh-

John Thain s državnim tajnicom Condoleezzom Rice na Njutorškoj burzi dok je još bio njezin izvršni direktor. Nekoliko mjeseci poslije već se našao na čelu Merrilla, tada već veoma opterećenoga krizom. Reči će istu stvar za njega u Merrillu koju su govorili i na Burzi, a to je da nema pojma o marketingu i prodaji – kaže William George, profesor ekonomije na Harvardu koji je Thaina pobliže upoznao za dugih sastanaka u Goldmanu, gdje je jedan od direktora, ali i domeće: – Ali on će zagristi i stvar obaviti kako treba.

Thain možda nije tip koji voli tepati, no očekuje se da ljubaznosti usporedi li ga se s rezerviranim prethodnikom. O’Neal je u Merrill došao iz General Motorsa 1986., da bi na čelni položaj zasjelo 2001. Iako je ondje udvostručio profit, otpustio je ili odgurnuo mnoge svoje suradnike. Thain s druge strane održava tijedne sastanke sa svojim šefovima odjela i dvojicom sušefova za upravljanje rizikom koji su odgovarali niže rangiranim direktorima tijekom O’Nealove vladavine. Uz njih mora paziti i na svoje proizvođače profita – 16.740 brokera. Prodajući sve, od dionica do obveznica i životnog osiguranja, Merrillovi brokeri upravljaju u prosjeku sa 105 milijuna dolara i privređuju u prosjeku 775 tisuća dolara.

Osim kreditnih muka Merrillovi su odjeli za investicijsko bankarstvo i institucionalni kapital imali dobru godinu. Prihod se popeo 23 posto, na 13,2 milijarde dolara. Bio je vodeći nositelj raznih IPO-ova odnijevši 15 posto od ukupno 53 milijarde dolara. Uz to je opse- gom bio i najveći trgovac vrijednosnicama Njutorške burze. Većina će tih brojki, vjerojatno, biti nešto niža ove godine jer su investitori uznemireni, a rizik ‘junk’ obveznica (obveznice s neobičajeno visokim rizikom) previsok da bi podupro groznici ritam spajanja i dužničkih otkupa koji su Wall Street prošle godine držali tako zauzetim. Predsjed- nik Merrilla Gregory Fleming kaže da je tržište ‘gotovo poput stvorenja iz znanstveno-fantastičnog filma: gdje god ima duga, naći će ga i iščupati’.

Dinamika bi se mogla vratiti potkraj ove godine, predviđa on, uz pomoć financijskog spa- janja. Fleming tvrdi da Merrill čak traži velika spajanja poput 21 milijardu dolara ‘teškog’ preuzimanja HCA 2006., tada najvećeg duž-ničkog preuzimanja u povijesti. – Kad prođe ova kreditna stiska, bit će ponovno takvih vrijednih poslova – tvrdi Fleming.

O’Nealom i otišao iz tvrtke, komercijalna grana ima bruto maržu od 26 posto i zarađuje solidnih 30 posto povrata na kapital. Poslovanje ima i dosta fiksiranih troškova uz bruto zaradu od 41 posto prošle godine i 18 posto veći prihod.

Ne stoji mnogo više opsluživati klijenta s deset milijuna dolara od onog sa 100 tisuća, a Merrill je vrlo vješta tvrtka kad je riječ o privlačenju bogatih klijenata. Odjel ipak zahtijeva stalnu brigu i nutkanje. Brokeri su, naime, nemirni nakon izgubljenog desetljeća u kojem se Merrillova dionica, koja čini četiri do pet posto njihove godišnje naknade, nije znatno pomakla. Nekima je kriza hipotekarnih kredita bila kap koja je preliša času. Mnogi su bili ogorčeni što je nekoliko brokera moglo opteretiti tvrtku bilancu na taj način i torpedirati je, priča broker koji je nedavno napustio Merrill i odnio sa sobom stotine milijuna dolara vrijedne klijente.

Rivali poput Morgan Stanleyja uzimaju Merriillove produktivne brokere s ponudama koje dosežu i 190 temeljnih bodova – što je otprije like dvostruka vrijednost godišnjeg honorara klijenata. No McCann, koji na godinu zaposli 2.000 brokera, odbija pratiti takve ponude. S druge strane spektra Merrill je voljan uzeti sla-bije brokere koje odbaci Morgan i druge tvrtke samo zato što nisu ostvarili dovoljno visoke prinose dovoljno brzo – krš, kako ih je nazvao bivši Merrillov broker. Jeftiniji brokerske kuće ruše provizije. Merrill se s time pokušava nositi tako što prebacuje mnoge klijente na račune zasnovane na honoraru, pa tako svoj prihod čini funkcijom novca umjesto trgovinske mase. Prošle je godine prihod od honorara dosegnuo 5,5 milijardi dolara u usporedbi sa 7,3 milijarde u ukupnim provizijama od komercijalnog i institucionalnog trgovanja dionicama.

Merrillova je velika prilika preko mora. Stvara se golema količina novog bogatstva na mjestima poput Brazila, Indije i Kine, kaže Thain, i stoga se očekuje utrošenje prihod od upravljanja kapitalom izvan SAD-a, do pet milijardi dolara do 2012. Velik dio toga doći će od dodatne, vezane prodaje. Investicijski bankari mogu uvrstiti obiteljski kontroliranu tvrtku u Aziji, što je Merrill učinio u već četiri navrata, i prebaciti svom odjelu za privatne klijente daljnje upravljanje tako zarađenim novcem. Nekada to funkcionira i obrnuto: Merrill je lani preuzeo mjenicu od 500 milijuna dolara u Hong Kongu jer je upravljao novcem šefa tvrtke koja ju je izdala.

Hipotekarna je kriza posljednji problem koji je Merrill prisudio da prijavljuje uzastopne gubitke koji su premašili neto prihod dviju prijašnjih godina. Njegovo izvješće regulatornoj agenciji 2006. spominje riječ ‘drugorazredni’ samo dvaput. No do tada se tvrtka već ‘navukla’ na tu priču koristeći se tim kreditima kao srovinom za jamstvene dugove koje je pakirala i prodavala za visoke honorare. No nije prodala sve derivate koje je stvorila. Ostalo joj je mnogo otrovnog otpada na bilanci.

Da bi nahrano stroj, Merrill je platio 1,3 milijarde dolara za originalnog proizvođača drugorazrednih obveza First Franklin na vrhuncu tržišta potkraj 2006. Do ožujka 2007. zatvorio je tu jedinicu uz 200 milijuna dolara gubitka i 650 izgubljenih radnih mjesta. O’Neal je stvar pogoršao tjeranjem svojih ljudi na kupnju zajamčenih dugova. Teoretski je to bilo pametno: tvrtka je mogla raspodijeliti rizik između prinosa derivata i svog troška posuđivanja. Direktor koji su se usprotivili otpušteni su. Do sredine prošle godine Merrill je prikupio 150 milijardi dolara nelikvidnih investicija, odnosno četiri puta svoje vrijednosti. Još nije potpuno otpisao zamjene kreditnih dugovanja koja su osiguravala vrijednost 30-ak milijardi dolara zajamčenih dugovanja. Ipak, Thain se sada ne zabrinjava i tvrdi da će, možda, biti manjih problema, ali da će Merrill preživjeti.