Rijetko se dogodi da autor biografije ima priliku biti svjedok gotovo cijele sportske karijere kao što je to bilo s Danom Figenwaldom i obitelji Kostelić. Jednu od najzanimljivijih sportskih obitelji ikada počeo je pratiti još daleke 1992., kad je Janica imala tek deset, a Ivica koju godinu više, pa se s pravom može reći da je iz prve ruke imao priliku svjedočiti stvaranju skijaških legenda. Posebnost ove knjige jest i u izvicaima iz dnevnika Ante Kostelića koji, iako ih je dobro filtrirala majka Marica, upotpunjuju Janičinu biografiju osobnim dojmovima oca zanesenjaka i vizionara.
Djelo počinje potkraj Janičine karijere i objavom javnosti o prestanku natjecanja (iako se neki još nadaju da naša prvakinja nije rekla konačnu riječ u svjetskom skijanju), a nastavlja se opisima njezinih najvećih uspjeha i osebujnim načinom na koji je njezin otac razvijao karijeru svoje djece.
Od spavanja po šumama i treniranja na ledenjacima do prvih većih uspjeha na službenim utrkama i onih nekoliko dana u Salt Lake Cityju kad je napisana svjetska skijaška povijest koja će još godinama pamtitu Janicu kao jednu od njezinih glavnih protagonistica, Figenwald je uvijek bio tu negdje, u blizini, kao svjedok jedne velike sportske priče. Upravo je u tome i najveća vrijednost knjige, u osobnom vidjenju autora ‘najveće sportske priče ikad ispričane’. Bar dok se Ante Kostelić ne odvaži ispričati vlastitu varijantu, za koju kaže da bi mogla stati ne u jednu knjigu, nego u nekoliko njih.
