Home / Tvrtke i tržišta / Poduzetnici ne mogu prodavati višak snage iz svojih trafostanica

Poduzetnici ne mogu prodavati višak snage iz svojih trafostanica

Tvrtkama koje su prisiljene financirati gradnju trafostanice često ostaje višak snage električne energije, koji se ne može ustupiti drugoj tvrtki.

Tražili su od mene da financiram gradnju puta i dio gradnje nove trafostanice vrijedne 260 tisuća kuna, sve na svom zemljištu – kaže Predrag Vezmar, vlasnik obrta Iver iz Požege.

On je prije dvije godine htio nabaviti novi stroj za proizvodnju, zbog čega je trebao zakupiti dodatnih 30 kW električne energije. Riječ je o priključnoj snagi koja se plaća jednokratno, kao kad priključujemo telefon. Kao takav, jednom plaćen zakup snage zauvijek je plaćen i u slučaju prodaje tvrtke kupac snagu dobiva praktično besplatno. Jedino što se plaća je tzv. angažirana snaga, koja ne mora biti jednaka zakupljenoj.

Cijena priključne snage za područje Grada Zagreba je 1.700 kn/kW, dok je za ostatak Hrvatske 1.350 kn/kW, plus PDV.

No, iz HEP-a u Pakracu odgovorili su Vezmaru da na tom području raspolažu s još samo sedam kW, pa su mu ponudili spomenutu akciju, pri čemu bi mu se priznalo udjel od 130 tisuća kuna. Na taj način bi zakupio 70 kW snage, dakle 40 više nego što mu je trebalo, a priznalo bi mu se i vlasništvo u trafostanici.

  • To mi se pogotovo nije isplatio, jer bih morao snositi troškove održavanja i servisiranja, tako da bih vremenom svoj dio vlasništva bio prisiljen prepustiti HEP-u. Riječ je o monopolu gdje je jedini cilj isisati što više novca od poduzetnika – kaže Vezmar.

Tako bi Vezmar, umjesto 49.410 kuna, koliko bi platio priključak snage, gradnja nove trafostanice stajala dodatnih čak 80.590 kuna. U potonju svotu ulazilo bi i 65.880 kuna zakupljene snage koju ne bi koristio. HEP mu je tvrdio da za manje novca nije moguće sagraditi novu trafostanicu. Zato je odustao od kupnje stroja, kupivši pilanu, a problem sa snagom riješio je agregatom od 50 kW, koji mu se više isplatio.

Saša Cvetojević, vlasnik poduzeća Insako, 2000. godine s grupom poduzetnika kupio je prostor nekadašnjeg Ventilatora na zagrebačkoj Kajzerici. Iz HEP-a su ga obavijestili da je tamošnjoj trafostanici, staroj 30-ak godina, istekao rok i da se mora graditi nova. I Cvetojević je trebao dobiti više snage nego što mu je potrebno, a njegov udjel bio je 15 tisuća tadašnjih DEM, uz obavezu održavanja.

  • To je bila čista ucjena. Bez takvog pristanka nisam mogao dobiti ni elektroenergetsku suglasnost, koja je uvjet za građevinsku dozvolu – kaže Cvetojević.

Pristao je jer mu se žurilo, a vlasništvo je prepustio HEP-u, da se ne bi opterećivao održavanjem.

  • U slučaju nedostatka prijenosnih kapaciteta, a pojavom dodatnog potrošača, tehnički je jedino rješenje gradnja nove trafostanice – kaže Krešimir Štih, stručni suradnik Odjela za energetiku i elektroindustriju u HGK-u.

No, stara trafostanica na Kajzerici, tvrdi Cvetojević, i danas radi, a koriste je poduzetnici koji nisu pristali na to. U Sisku je zbog slične situacije odustao od investicije.

HEP-ov sustav zakupa snage zamišljen je tako da balansira proizvodnju i potrošnju. Tvrđa zakupi snage koliko joj treba i ona se ‘čuva’, iako ni jedna tvrtka nikad ne koristi istu snagu. No, tu je problem s viškom nepotrebnog snage koja se ne može ustupiti drugoj tvrtki, jer bi se sustav mogao srušiti ako bi tvrtka jednom počela angažirati snagu koju je ustupila drugoj. To je jedino moguće prilikom prodaje dijelova tvrtke, kad se nanovo raspodjeljuje snaga. Očito je da Vladine mjere u korist poduzetničke inicijative imaju velike rupe. Prema stavu HUP-a, čiji je Cvetojević aktivni član, to je glavna kočnica razvoju malog i srednjeg poduzetništva. Naši primjeri zapravo ukazuju na to da se poduzetnici vrte u krug. Nedostaje snage, pa je imaju višak koji ne može koristiti sljedeći novi poduzetnik te mora financirati novu trafostanici. Drastičniji primjer je nekadašnja Jugoturbina u stečaju, koja je imala zakupljenih osam MW snage, a koristila je svega četiri.

  • Bilo bi logičnije da se dijelom plati onoliko koliko se rezervira, a dijelom koliko se iskoristi. Sada se plaća samo angažirana snaga, što nije pravedno – kaže jedan službenik iz HEP-a koji je htio ostati anonim.

Određeni krugovi unutar HEP-a smatraju da bi ta raspodjela bila pravednija, a smanjili bi se i troškovi u HEP-u jer bi održavanje postrojenja bili jeftinije. S druge strane, misle spomenuti, upravo bi to natjeralo i poduzetnike na još racionalnije zakupljanje snage. Takvu mogućnost ostavlja otvorenom i Krešimir Cerovac, načelnik Odjela za energetiku u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva.

  • U pravu ste, tu postoji problem, ali je pitanje kako ga riješiti. Moram priznati da tome nismo pridavali pažnju – iskreno je rekao Cerovac.