Home / Financije / Sumnja se u namještanje cijene dionice Bear Stearnsa

Sumnja se u namještanje cijene dionice Bear Stearnsa

U spašavanje posrnuloga financijskog diva Bear Stearnsa bili su neposredno uključeni i američko Ministarstvo financija i FED, koji je JP Morganu odobrio kredit od 29 milijardi dolara za kupnju Stearnsa. Pritom su vodili kampanju za maksimalno obaranje cijene dionice posrnule kompanije.

Nakon malo pregovaranja i navlačenja prošli mjesec spas posrnulog financijskog diva Bear Stearnsa konačno je realiziran dogovorom između tvrtke i JP Morgan Chasea kojim je određeno da će Morgan Stearnsov dionicu platiti 10 dolara uz pomoć FED-ova kredita od 29 milijardi dolara. Takav je dogovor odobrio i FED potkraj prošlog tjedna, pa je tako, bar zasad, riješena agonija tvrtke koja je najviše osjetila udar krize drugorazrednih hipotekarnih kredita u SAD-u. Kriza je razlog katastrofalne 2007. za Bear Stearns, jednog od najvećih jamaca hipotekarnih obveznica. Početkom prošloletnjeg usporavanja na tržištu nekretnina ta je tvrtka postala najbolji primjer opasnosti hazardskog kladenja Wall Streeta na riskantne zajmove za nekretnine. Iako su njihovi kolege poput Merrilla, Morgan Stanleyja i Citigroupa objavili mnogo veći pad vrijednosti, Bear Stearns je mnogo više ovisio o profitu iz trgovinskih operacija, što je utjecalo na njegovu jedinicu fiksiranih prihoda koja je prijavila neto gubitak od 1,5 milijarde dolara, golem pad u odnosu na 1,1 milijardu dolara profita godinu prije, 2006.

Problemni su se počeli osjećati u proljeće prošle godine, no tek je kolaps dvaju internih kompanijinih ‘hegde’ fondova, duboko uvučenih u hipotekarne vrijednosne papire, izazvao opću paniku na tržištu koja je vrhunac dosegnula u kolovozu. Tvrtka je zbog toga izgubila toliko kapitala da je bila prisiljena ući u partnerstvo s kineskim Citic Securitiesom u kojem su dvije tvrtke razmijenile dionice. Iako ne tako radikalan potez za prikupljanje kapitala: Morgan Stanley prodao je pet milijardi dolara kineskom državnom fondu, a i UBS i Citigroup postigli su slične dogovore s bliskoistočnim i azijskim vladama – bio je to odraz slabosti Bear Stearnsa. James E. Cayne, tvrtkin dugogodišnji čelnik, postao je predmetom mnogih spekulacija na Wall Streetu koje su se hranile tračevima da je igrao golf u vrijeme najgorih razdoblja krize.

Početkom 2008. tvrtka je objavila da će Cayne ostati predsjednik, ali da će odstupiti s mjesta CEO-a na kojem će ga naslijediti Alan D. Schwartz. Potkraj 2007., u prosincu, Bear Stearns je objavio prvi gubitak u svojoj osmi desetljeća dugoj povijesti od 854 milijuna dolara, odnosno 6,90 dolara po dionici; za usporedbu, u istom prošlogodišnjem razdoblju imao je profit od 563 milijuna dolara.

Uz to tvrtka je otpisala 1,9 milijardi dolara svojeg udjela u hipotekama i vrijednosnim papirima utemeljenima na vrijednosnicama, što je bilo 700 milijuna više nego što je očekivala mjesec dana prije. Tri mjeseca poslije, u ožujku 2008., FED je odobrio 30 milijardi dolara kredita JP Morgan Chaseu za kupnju posrnulog diva. Morgan je pristao platiti simbolična dva dolara.

Bear Stearns je jedna od najvećih svjetskih investicijskih banaka i brokerskih tvrtki čija su glavna područja poslovanja tržišta kapitala, upravljanje kapitalom i globalne klirinške usluge. Osnovali su je 1923. Joseph Bear, Robert Stearns i Harold Mayer kao kuću za trgovinu kapitalom, a danas njezino poslovanje uključuje korporativne financije, spajanja i akvizicije, trgovinu i istraživanje, usluge privatnim klijentima, trgovanje stranim valutama i terminskim transakcijama, upravljanje novcem itd. Od 2005. do 2007. tvrtka je bila uvrštena na Fortuneovu listu najcjenjenijih kompanija svijeta, na prvome mjestu u industriji SAD-a i na drugome mjestu u svijetu. U studenome 2006. Bear Stearns je raspolagao kapitalom od 66 milijardi i sredstvima ukupno vrijednim 350 milijardi dolara.

Menadžeri tvrde da političari ugrožavaju razvoj regije. Prva regionalna konferencija menadžera Jugoistočne Europe pokazala je da Slovenija ima najbolji početni položaj, Hrvatska uživa status regionalne sile, a Srbija nudi najbolje uvjete za ulaganje.

U organizaciji menadžerskih udruga, slovenskog Združenja Menadžer, hrvatskog Croma, srbijanskog SAM-a, uz potporu Stopanske komore Makedonije, Vanjsko – trgovinske komore BiH i Montenegro Business Alliance, potkraj prošlog tjedna, uživajući se na švicarski Davos, u slovenskom ljetovalištu Portorož održana je Prva regionalna konferencija menadžera Jugoistočne Europe. Od oko četiristo sudionika, njih 120 bili su menadžeri. Konferenciji nisu nazočili ni Todorčić ni Mišković ali ni mnogi drugi utjecajni biznismeni regije, što je i znak stanovitog opreza.

Trenutačni gospodarski i politički položaj u državama Jugoistočne Europe veoma je heterogen. Najbolji početni položaj ima Slovenija, jer je najinternacionaliziranije gospodarstvo u regiji i istodobno, kad je riječ o regionalnom poslovanju, ima najpozitivniju trgovinsku bilancu. Hrvatska je s 37 milijardi eura bruto domaćeg proizvoda najveća gospodarska sila regije. Srbija ima najbolje uvjete za investicije, jer ima najniže troškove rada, ugodan porezni sustav. Zajedno s Crnom Gorom, jedina u Europi ima sklopljen sporazum s Rusijom o bescarinskom poslovanju. No, prema riječima predsjednika Udruge menadžera Slovenije Franje Bobinca, slovenski, hrvatski i srbijanski gospodarstvenici žele doći do konja, a ne ostati na magarcu. Taj cilj je ostvariv jedino intenzivnom suradnjom.

Koliko je ta tvrdnja točna, govori primjer Austrije, čija je gospodarska orijentacija prije svega usmjeren na susjedne zemlje. Primjerice, 2005. godine iznosila je 109,5 milijardi eura, dok je u istom razdoblju cjelokupna robna razmjena Austrije sa svijetom bila 198,5 milijardi eura, što znači da na susjede odpada čak 57 posto. Austrija je u gospodarstvu zemalja Jugoistočne Europe investirala 15 milijardi eura. Najviše u nove članice EU, Rumunjsku (osam milijardi), Bugarsku (tri milijarde) i buduću članicu Hrvatsku (2,9 milijardi). Investira se i u gospodarstvo Srbije i BiH, posebice u bankarski sustav (po milijardu eura).

Menadžeri smatraju da politički položaj trenutačno negativno utječe na gospodarski razvoj regije. Pritom su sudionici Prve regionalne konferencije istaknuli da treba dopustiti slobodno kretanje radne snage, pojednostaviti postupak za pridobijanje radnih dozvola, prije svega za stručni kadar, smanjiti carinske stope i poreze te poboljšati postojeću infrastrukturu.

Za slovensko su gospodarstvo najveće investicijsko područje zemlje Jugoistočne Europe. Od 3,46 milijardi neposrednih investicija u 2006. godini, tri četvrtine odnose na države nastale od bivše Jugoslavije. Neposredne slovenske investicije, prema podacima Banke Slovenije, u države nekadašnje Jugoslavije iznose 2,2 milijarde eura. Slovenija je najviše investirala u Hrvatsku – 927 milijuna eura.

Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, prošle godine je za Hrvatsku, nakon Italije, u koju je izveza najviše (1,5 milijardi eura), drugo najvažnije izvozno tržište bio BiH. Hrvatska poduzeća su plasirala proizvode u vrijednosti 1,14 milijardi eura. Slovenija sa 654 milijuna eura hrvatskog izvoza na četvrtom je mjestu. U cjelokupnom hrvatskom uvozu od kopnenih susjeda Slovenija zauzima peto mjesto. Kad je riječ o investicijama, hrvatsko gospodarstvo najviše investira u BiH, sve više u Srbiju i ostale zemlje regije. Najviše stranih investicija je iz Austrije. Za austrijske biznisnike Hrvatska je organizirana i perspektivna zemlja u kojoj se iskristalizirao znakoviti broj poduzeća, koja su ozbiljan gospodarski čimbenik. Danas u Hrvatskoj postoje tako respektabilni koncerni da njihove potvrde sklopljenog posla jednako vrijede koliko i bankarska jamstva za plaćanje u inozemstvu, tvrde austrijski biznisnici. Srbijanska poduzeća su najviše investirala u BiH. To je prije svega posljedica privatizacije Telekoma Srpske, koju je preuzeo Telekom Srbije. Zanimljivo je da investicije srbijanskog gospodarstva u Sloveniju iznose simboličnih 44 tisuće eura!