Zašto BiH ima malo autohtonih brendova poput Ćorlukine Violete?

Bosna i Hercegovina, koja ima otprilike 3,5 milijuna stanovnika sa stalnim prebivalištem, lani je imala izvozno-uvozni saldo od 10,135 milijardi eura (19,8 milijardi KM).

Negdje u blizini, uz njezin bok ili čak nešto malo lošija, bila je Srbija s inozemnom razmjenom od 18,161 milijardu u eurima, ali i sa 7,4 milijuna stanovnika prema popisu iz 2001. Uspoređene radi, Hrvatska je s 4,4 milijuna stanovnika ostvarila 27,829 milijardi, a Slovenija sa samo dva milijuna žitelja vanjskotrgovinski saldo od čak 40,871 milijardu eura.

Daljnje analize pokazuju da je mršavi saldo Bosne i Hercegovine podijeljen na 3,035 milijardi eura, koliki je bio izvoz, i 7,105 milijardi eura na strani uvoza. No zaroni li se dublje u podatke Uprave za indirektno oporezivanje, može se primijetiti da je od 3,035 milijardi eura bosanskohercegovačkog izvoza samo 1,349 milijardi redovit robni izvoz, a 1,686 milijardi izvoz nakon unutarnje obrade ili klasični lohn posao za stranog naručitelja koji sirovini šalje na doradu da bi dobio gotov finalni proizvod i itekako dobro zaradio.

Zaključak se nameće sâm po sebi. Najbolji su izvozni brend BiH uza sirovine metal već godinama, bez sumnje, lohn poslovi, čiji je domaći izvozni saldo prosječna plaća na šivaju odjeće i obuće od najviše 200 eura na mjesec. Još su sretni oni koji toliko zarađuju, tisuće krojačica radi za manje, od 150 do 170 eura na mjesec.

Stranci koji vedre i oblače Bosnom i Hercegovinom, a i domaći političari koji se bore da otkinu što više proračunskoga kolača, blakonaklono gledaju na to – samo da ljudi rade. Nema veze što sva dodana vrijednost od takvih ‘izvoznih’ poslova odlazi iz zemlje. Milijarde su dosada inkasirali s(p)retni vlasnici modnih korporacija i trgovačkih lanaca diljem Europe.

Da se razumijemo, nitko ne bi smio biti protiv lohn poslova. Ali takve vrste poslovnih aranžmana moraju imati mjeru. Ne može 55 posto izvoznog salda države biti unutarnja obrada, šivanje odijela od uvezenih, već skrojenih dijelova, uključujući ‘zugeher’. Mora se bar nešto proizvesti vlastitom pameću i znanjem. Za primjer bi mogla poslužiti tvornica higijenskih proizvoda Petra Ćorluke iz Gruda Violete. Ona je prije sedam-osam godina doslovno s ledine izrasla u, valjda, jedini pravi bosanskohercegovački brend. Mukotrpno se probijajući kroz šumu propisa i dažbina, Violeta je prošle godine izvezla robe za 75 milijuna eura, a ove planira za stotinu. Još je uspjela izdvojiti gotovo 40 milijuna čvrste valute EU za gradnju tvornice celuloze da bi najfiniji papir za higijenske rupčice, uloške i pelene, koji se sada uvozi iz Italije, proizvodila na licu mjesta.

Još je takvih pokušaja koji, na žalost, zapinju na administrativnim barijerama i nezainteresiranosti domaćih političkih elite da bilo kakvim poticajima potakne preradivačku industriju i otvaranje radnih mjesta.

Sarajevska industrija gotovih jela i tradicionalnih bosanskih pita Jami, na primjer, zapinje na nedostatku veterinarskih propisa za proizvode sa životinjskim sastojcima. Iz istih razloga zapinje s miljekom i mliječnim proizvodima, medom, jajima, preradom mesa… Paleta izvoznog konkurentnih proizvoda ograničena je zato na prostor države koja se po džambastim domaćim cestama s kraja na kraj može prevesti za nepunih šest sati.

Sve države nastale na prostoru Balkana, pa tako i Bosna i Hercegovina, kao aksiom opstanka moraju prihvatiti i zakonitost da ne mogu proizvoditi samo za sebe. Uravnoteženi izvoz i uvoz uvjet su opstanka za takve male zemlje.

Izgleda da je zasad tu zakonitost shvatila jedino Slovenija pa od početka proizvodi prema najvišim standardima koji zadovoljavaju sve izvozne uvjete. Naravno, i kupujući u golemim količinama u inozemstvu ono što joj nedostaje, pa čak i ono čega ima u izobilju, da bi uravnotežila razmjenu. Zato joj je pokrivenost uvoza izvozom veća od 90 posto.

Sve ostale spomenute države tave na pokrivenosti manjoj od 50 posto – Bosna i Hercegovina čak i ispod 30 posto, kad se odbije računska operacija uvoza i izvoza na lohn obradu. Naime, na svaki euro zaraden izvan zemlje iz Bosne i Hercegovine odljuje se četiri. Dokad će biti novca za takvu potrošnju?