Piše: Igor Škevin

Na internetu je malo ekskluzive, a i ona je namijenjena informatičarima koji se umrežavaju na LinkedInu i Plaxu. Direktori IT tvrtki, pak, koriste premium klasu prijenosnih računala, skupljih od 12.000 kuna.

I ma li na netu ekskluzive? Ima, ali je ona – demokratična i eliti-stička!

Ta naoko proturječna tvrdnja samo je posljedica interneta kao mreže koja se širi tolikom brzinom da će uskoro biti baš svakome dostupna, a istovremeno postoje njeni dijelovi na kojima se okupljaju pripadnici internetske elite, za koju bi se čak moglo reći i da je aristokratska.

Svi znamo za izrek da je ono što prija ili deblja ili nezdravo ili zabra-njeno. Budući da malo toga virtualnoga može debljati ili biti nezdravo, zabranjene stvari na internetu nitko normalan neće dirati, jer se najčešće svode na pedofiliju ili kriminalni hakeraj.

Ipak, trenutačno postoje dvije socijalne mreže kojima se, za razliku od Facebooka ili MySpacea, služi informatička elita Hrvatske. To su LinkedIn i Plaxo, mreže koje nisu doživjele toliku uzlet kao one na kojima se okupljaju tinejdžeri, ali njihovim je članovima broj veza s drugim članovima pokazatelj uspjeha. Kako štre-berski, a opet, kako lukrativno: Veći broj veza i preporuka znači i lakši do-lazak do bolje plaćenog posla!

Dok za World Wide Web, servis koji mnogi izjednačavaju s cijelim internetom, svi znaju i baš svi ‘vise’ na njemu, postoje servisi koji se ‘vrte’ na netu, a koji okupljaju samo znalce, ne samo dobre poznavatelje odredene tematike, nego i one koji suvereno vladaju informatičkim tehnologijama, svojevrsnu aristokraciju neta.

Takav servis su primjerice News grupe, mjesta na kojima se od početka neta raspravlja o određenim temama prema kojima se kreiraju grupe, svojevrsni kružoci. Budući da ih posjećuju znalci, popularne njuze su pravo mjesto za postavljanje pitanja primjerice o kupnji računala ili njihovu popravku ili kvaliteti bilo kojeg proizvoda.

Drugi takav ‘skriveni’ zakutak interneta su IRC kanali, svojevrsni djed chata kakav je danas. Budući da na pitanje postavljeno na njuzama može odgovor dobiti odmah ili za nekoliko dana ili čak i nikada, dok još nisu postojali chatovi, smisljen je Internet Relay Chat, način razgovaranja više ljudi na istom ‘kanalu’ u realnom vremenu. Smislio ga je 1988. Finac Jarkko Oikarinen, a IRC je najsnažniji postao kad su unatoč cenzuri medija Rusi pomoću njega izvještavali o pokusu državnog udara 1991. Danas IRC koriste gotovo isključivo igrači online igara jer se tijekom igre, koja u pravilu zahtijeva razmjenu jako velike količine podataka, putem IRC-a mogu dopisivati uz mali utrošak podataka koje razmjenjuju internetom.

Ono što tvrtke tek danas otkrivaju, razgovornu komunikaciju putem interneta, odnosno internet protokol, gameri koriste već godinama. Programi koji im omogućavaju tu komunikaciju razvijeni su i prije Skypea i prije šminkerskih Ciscovih VoIP (Voice over Internet Protocol – digitalna telefonija pomoću internet protokola) telefona, kakve imaju u seriji 24. Tako se već niz godina online gomeri iz istoga klana, u stvari kluba za virtualni paintball, dok ‘ratuju’ protiv suparničkoga klana u igri Enemy Territory ili Call of Duty dogovaraju pomoću programa Roger Wilco ili Teamspeak, a jedina dodatna oprema koja im za to treba su slušalice s mikrofonom.

Ako ste menadžer koji želi pratiti trendove, onda se morate opredijeliti za što manje desktop računalo, jer to je sada in. Dakle, da biste bili u trendu, vaše računalo mora biti poznatog brenda, mora biti izrađeno na ekološki prihvatljiv način, ako je desktop model mora biti malo kako biste na stolu imali što više mjesta i mora biti novo. Upravo dva takva računala, ThinkCentre M57p i ThinkCentre A61e, prošlog je tjedna predstavilo Lenovo, korporacija kojoj je IBM pre- pustio cijeli svoj odjel za izradu PC-a. Ultra malo stolno računalo ThinkCentre M57p dobitnik je certifikata Greenguard te je ujedno prvo stolno računalo pod brendom ThinkCentre koje je izrađeno od recikliranih plaštičnih materijala. ThinkCentre M57p je najtiše računalo u ThinkCentre obitelji, ali je ThinkCentre A61e najmanje. Iako neki informatičari tvrde da im se jako dopada to što Lenovo reklamira taj PC kao stroj od samo 4,5 litara, isti ti informatičari su na prezentaciji odmah potražili kako ga zavezati za stol, zabrinuti da će se taj PC nekoliko stolno dopasti da će ga htjeti odnijeti kući.

‘Zeleno’ i maleno označava ekskluzivno kod stolnih računala, a taj trend znaju i u Hewlett-Packardu, također visokotehnološkoj kompaniji, koja je otišla još dalje od Lenovo u smanjenju zauzete površine stola. HP-ovci su, naime, model Compaq dc7800 Ultra-slim smjestili na pozadinu monitora, pa je na stolu samo stopalo postolja monitora. Osim što zadovoljava najnoviju verziju standarda Energy Star, to računalo troši samo 135 vata, a HP i u ostatku svog portfolija jako pazi na zaštitu okoliša. Ipak, ekskluzivnost tih računala je samo u tome što su nova jer su cijenom pristupačna svakoj tvrtki i svakom poduzetniku. Dakako, postoje računala koja su u premium klasni. Notebook je i dalje visoko na listi poželjnih stvari, a premium klasu tih računala proizvođači namjenjuju direktorima, odvajajući ih cijenom i ekskluzivnim funkcionalnim detaljima od prijenosnika iz izloga trgovina. Trenutno su među prijenosnim računalima najpoželjnija ona koja su tanka.

U tome je najdalje otišao Apple, čiji je legendarni direktor Steve Jobs predstavio MacBook Air, notebook koji reklamiraju sloganom ‘Tanjug nema’, tako da ga je pred gledateljima izvukao iz papirnate omotnice. MacBook Air na najdebljem mjestu mjeri samo 1,94 cm, ali zato ima samo jedan USB port i nema optički pogon pa na njemu ne možete čitati DVD-ove, što znači da uz to računalo morate kupiti dodatan vanjski optički pogon. Unatoč cijeni od najmanje 14.779 kuna, koja za skuplji model ide do 25.000 kuna, Air je vrhunska ‘šminka’ poslovnog čovjeka.

Iako je u svijetu predstavljen prije otprilike mjesec dana, uz prijenosnik Lenovo X300 već se veže urbana legenda. Prema njoj, kada je direktor razvoja te tvrtke vidio da Jobs vadi Appleov prijenosnik iz kuverte, povikao je tajnici da mu donese istu takvu. Potom je iz ladice izvukao prototip X300, izravnoga konkurenta MacBook Airu, i kad ga je ugurao u omotnicu jednaku onoj Jobsovoj, veselo povikao: ‘Ipak stane u kuvertu!’

S 2,3 centimetra X300 nije toliko tanak kao Air, ali prema specifikacijama na web-stranicama proizvođača s 1,33 kilograma nešto je lakši od Air-rovih 1,36 kilograma, a zasloni su im jednakih dijagonalama (13,3 inča). Osim što oba računala imaju ono što kompjutor u trendu mora imati, a to su ekološki certifikati i mala debljina, X300 u nečemu vodi za prsa – to je solid state disk, disk koji se ne vrti kao do sada uobičajeni računalni diskovi, nego se sastoji od nepokretnih čipova, nalik onima u USB memorijskim stic- kovima. Lenovo je najavilo da će se X300 prodavati po 19.990 kuna, što ga u osnovnoj konfiguraciji čini skupljej od Aira.

‘Svoga konja za trku’ među ekskluzivnim prijenosnicima ima i HP, koji je nedavno u tu utrku pustio poslovni notebook HP Compaq 2710p, težak samo 1,68 kilograma i debljine 2,82 centimetra, koji bi se trebao prodava- vati po cijeni od 12.000 kuna. Verzija s više memorije i većim diskom skuplja je oko 1.500 kuna, a za solid state disk treba osnovnoj cijeni dodati 3.000 kuna. S 12,1-inčnim moni- torom koji se može zakrenuti i preklopiti pa se na njegovu zaslonu osjetljivom na dodir može pisati, taj ‘tabletoidni’ PC namijenjen je predsjednicima uprava koji nemaju vremena ukućavati tekst, ali ono što napišu stylusom po zaslonu poseban softver pretvara u bilješke u uobičajenim programima poput Excela ili Worda. Da HP-ove priče o tome da je posrijedi računalo za direktore nisu prazne, posvjedočio nam je i Alojzije Jukić, direktor HP-a Hrvatska. I on koristi Compaq 2710p.