Prije nego što je osnovala tvrtku Iva je radila kao pilotkinja, ali taj joj je posao dosadio i počela je razmišljati o uslugama koje na području avijacije nedostaju Hrvatskoj. Odlučila se za organizaciju poslovnih putovanja.
Od devet zaposlenika, petorica su piloti. I sama vlasnica je pilotkinja. No, prvi vlastiti avion tvrtka je nabavila tek prije nekoliko mjeseci.
- Mi smo u posao ušli kako čarter brokeri. U biti smo se bavili posredovanjem u iznajmljivanju aviona. Ali sada smo nabavili vlastiti avion, biznis jet s minibarom i bijelom kožom. To je prvi komercijalni poslovni zrakoplov u Hrvatskoj sa šest putničkih mjesta – objašnjava vlasnica Iva dom aviationa Iva Rogović Lekić.
Tvrtka Iva dom Aviation osnovana je prije pet godina. Glavni joj je posao poslovna avijacija odnosno iznajmljivanje aviona u poslovnoj avijaciji. I upravo na taj segment otpada 90 posto njihova posla, dok ostalih deset posto otpada na poslove s velikim čarterima.
Iz Iva doma objašnjavaju da pokušavaju osluškivati tržište, a na tržištu posla ima preko glave, jer nijedna druga domaća tvrtka ne pruža taj tip usluge. Dobar dio klijenata ove tvrtke una-
U Hrvatskoj nema pilota školovanih za male tipove aviona, kao ni inženjera održavanja, pa ih sami moraju školovati. Jednom švicarskom tvrtkom. Konkurencije među domaćim tvrtkama nema, ali na hrvatskom tržištu lete strane tvrtke iz Švicarske, Portugala, Srbije i Slovenije. Iva dom štiti zakon o kaboži kao hrvatskog prijevoznika na hrvatskom teritoriju. To znači da kad oni mogu odraditi neki posao neće zvati tvrtke u stranom vlasništvu.
- Avion smo nabavili jer će za koju godinu i netko drugi zaključiti da se u Hrvatskoj može zaraditi u biznis avijaciji, pa će kupiti avion i naš bi posao onda propao. Tržište nas je najjerala na nabavu aviona – kaže Iva.
Probleme u poslovanju ove tvrtke stvaraju veliki troškovi školovanja zaposlenika. Školovanje jednoga pilota koji može letjeti na Cessni Citationu, zrakoplovu Iva dom Aviationa, stoji 20 tisuća eura i još pet tisuća eura svake godine za obnovu licence te druga tipska školovanja i usavršavanja.
- Naši se problemi svode na standardne probleme s birokracijom u Hrvatskoj, odnosno raznim dozvolama, a susrećemo se i s problemom zapošljavanja ljudi. U Hrvatskoj nema pilota školovanih za tip aviona koji mi koristimo, a nema ni inženjera održavanja, pa smo svoje inženjere slali na školovanje u Pariz na 13 dana. To smo za dvojicu platili 13 tisuća eura. Za svaki se avion treba posebno školovati – kaže Iva.
S druge strane pravilnici ministarstava ne olakšavaju situaciju jer ih se moraju pridržavati svi koji žele biti zračni operateri. Tu se javlja problem jer se male tvrtke tretira jednako kao i velike operatere. Kako bi se što bolje borili na tržištu, umrežili su se sa stranim zrakoplovnim kompanijama. U mreži ima više od 30 partnera, među kojima su male i velike tvrtke. Princip na kojem funkcionira to partnerstvo je sljedeći: ako se partner nade u bližini klijenta Iva doma, recimo u Parizu, on će ga odvesti na željenu destinaciju, a djelatnici Iva doma neće morati slati prazan zrakoplov u Francusku.
- Dosta radimo s Austrijancima i Talijanima. Njima je jeftinije platiti prazan let našim zrakoplovom do Trsta nego platiti svoj avion. Zatim, mi tamo vozimo njihove klijente – kaže Iva.
O većem širenju poslovanja, odnosno kupnji čarter aviona u Iva domu na razmišljaju, ali postoji interes za širenje poslovanja u Bosnu i Hercegovinu jer ona na svom teritoriju, za razliku ostalih zemalja iz regije, nema lokalnog operatera. Jedna od najvažnijih pojedinosti koja razlikuje let s ovakvom tvrtkom od komercijalne biznis klase jest diskrecija, jer piloti ne smiju odati koga prevoze u avionu. To je poslovna tajna.
Prijed zakupljuje sate leta, jer zna da će koliko će im otprilike avion trebati tijekom jedne godine.
- Kad se putuje poslovnim avionima nema standardnog check-ina pri prolazu kroz carinu i policiju, već po klijente dolaze stjarede i voze ih ekskluzivnim autobusom ravno do aviona. Sve traje desetak minuta, a ista je procedura i kod dolaska na željenu destinaciju – kaže Iva.
Ponekad netko ima potrebu u jednom danu običi, primjerice, u ređe u Zagrebu, Splitu, Beogradu, Skoplju i Sarajevu. Da bi se to obavilo redovitim linijama trebalo bi jako mnogo presjedanja, a s tim rastu i troškovi dnevica jer se toliko posla ne bi moglo obaviti u jednom danu. Tu onda dolaze i noćenja, a na kraju oni i izbivaju s posla.
