Specijal

Čini mi se da kod nas već dugo nije bilo toliko čistog modela sukoba starog i novog načina upravljanja u kojem se tako otvoreno sučeljavaju prošlost i budućnost.

Budućnost je utjelovljena u Slavenu Biliću, koji je oko sebe okupio ljude sličnog iskustva i slične energije (Prosinečki, Asanović). To je energija koja je od reprezentacije u rasulu napravila tim koji pobjeđuje. Ali tako je Budućnost samo izazvala reakciju Prošlosti, utjelovljene u Vlatku Markoviću i ljudima oko njega, koji upravljaju hrvatskim nogometom.

Prijateljska je nogometna utakmica Škotska – Hrvatska kao sportski susret bila nevažna. Ali važno je ono što se igra iza nje: kako će se riješiti sukob između Slavena Bilića i Vlatka Markovića. Čini mi se da kod nas već dugo nije bilo toliko čistog modela sukoba starog i novog načina upravljanja u kojem se toliko otvoreno sučeljavaju prošlost i budućnost.

Frontmen promjena je Slaven Bilić, čiju je ambiciju vođenja hrvatske nogometne reprezentacije starijeg generacije nacionalnoga nogometnog saveza više godina uspjevao držati pod kontrolom. Nije imao trenersku akademiju. Imao je, doduše, bogato iskustvo igranja u domaćim i stranim klubovima, završen pravni fakultet, i ono što je za svaki starijeg generacije najopasnije – karizmu vođe. Zahtijevajući njoj svojedobno je postao prvi stranac kapetan nogometnog kluba u njemačkoj Bundesligi, i to nakon samo tri mjeseca igranja u klubu. Za očuvanje poretka u staroj kući mnogo su prikladniji ljudi mentalitetom i generacijski bliski, poput bivših izbornika Barića ili Jozića, ili oni čijim se slabostima može manipulirati, poput Kranjčara. Ali kad se tako vođena kuća počela raspadati, više nisu mogli odbiti Slavena Bilića, on je u međuvremenu završio i – akademiju. I otada počinje ta utakmica Budućnost protiv Prošlosti, sukob dvaju svjetonazora, dvaju poimanja upravljanja i vodstva, koji eskalira ovih dana.

Budućnost je utjelovljena u Slavenu Biliću, koji je oko sebe okupio ljude sličnog iskustva i slične energije (Prosinečki, Asanović). U nogometu su se potvrdili u europskim klubovima zahvaljujući vlastitom talentu, radu i osobnosti, njihovi su interesi širi od nogometa, nemaju onih klasičnih hrvatskih frustracija i kompleksa kad prijeđu granicu, imaju zdravu želju za uspjehom i pobjedom. To je energija koja je od reprezentacije u rasulu napravila tim koji pobjeđuje. Ali, tako je Budućnost samo izazvala reakciju Prošlosti, utjelovljene u Vlatku Markoviću i ljudima oko njega, koji upravljaju hrvatskim nogometom. Oni svoje pozicije ne temelje na svojim rezultatima, nego na rezultatima svojeg lobiranja za sebe, prodaje slike svoje nezamjenjivosti. Njihov je čukundjed poznavao Sulejmana Veličanstvenog, pradjed je služio kod Franje Josipa, Pavelića su samo gledali s prozora, strina je kuhala kod Tita, Tuđman ih je volio, s Mesićem peku pljeskavice. A sve je to samo nastavak staroga socijalističkog upravljanja (i) sportom. Politura im, doduše, popuca čim dovedete u pitanje njihovu neupitnost. Tada gotovo feudalna bahatost proviri na površinu. Ali imaju takve veze u europskom i svjetskom nogometu da samo pukim čudom nismo dobili organizaciju Svjetskoga nogometnog prvenstva.

A onda se pojavi neka ekipa s Bilićem na čelu i u godinu i pol pokaže koliko je to staro vodstvo anarkono, koliko ne shvaća da je nogomet biznis, kako ne shvaća da je vrijednost koja može donijeti dobit reprezentacije, a ne oni, dužnosnici Nogometnog saveza. Ali nije ni Prošlost za podcjenjivanje: oni su umreženi, oni su savršeno savladali tehnike spletki i podmetanja kakvima se ljudi oko Bilića ni dosjetiti ne mogu, oni su svoju nezamjenjivost na tome (iz)gradili. Oni priznaju svakoga drukčijeg od sebe sve dok ne odustane. Tako će Marković naći niz zakonskih razloga zbog kojih ne može plaćati Bilićeva suradnika Prosinečkog, upornim medijskim ‘spinom’ pokušava poniziti uspješnog izbornika potencirajući priču o Bilićevu honoraru, nastojat će iznuditi njegov odlazak i pripisati ga gramzivosti za novcem. Ali to je neka zbilja uporna ekipa Budućnosti: na takvu podvalu Bilić mu isti dan nudi novi izazov, potpisat će bianko-ugovor, na bilo koji iznos. Mislite da je tako Prošlost napokon poražena, bar u nogometu? Jer, očito je da je problem u njima, da se s njima ne može naprijed. A ne, nije to tako jednostavno. Nije jednostavno zato što Prošlost i dalje dominira u upravljanju našim društvom – Prošlost i njezini klonovi. Oni uvijek lakše nalaze saveznike. A sve da Budućnost i pobijedi u nogometu, u drugim će se sferama teže probijati. Zamislite čelnika stranke, bilo koje, da negdje u svojim redovima dijagnosticira ‘Slavena Bilića’, makar samo u vlastitoj paranoji. Koliko bi mu politička karijera trajala?