Zašto sam kupio dionice Kandita i hidroelektre

Ni u jednoj ‘svetoj knjizi investiranja’ ne piše da se zaraditi mora preko noći. A na rok na koji sam spreman čekati kapitaliziranje ulaganja, i to na ovoj cijeni, nekako mislim da ću zaraditi više nego na oročenoj štednji…

Iako odnos potražnje i ponude daje za pravo igračima koji očekuju daljnji pad cijena (na bidu je i dalje trostruko do pterostruko manje dionica nego na asku), kupio sam deset komada IPK Kandit po 700 kuna.

S ljudima koji žive isključivo od investiranja raspravlja sam što je najbolje raditi u sušnim vremenima. Cijena uporno malretira vrijednost. Većina kaže da se čekajući daljnji pad češće gubi. Kažu, ako je podcijenjeno, a imaš novca, kupuj. I tako, kapnulo je nešto od prodaje knjige, Lider je poslao honorar pa sam kupio IPKK.

Potom sam, u posljednjem valu ‘margin callova’, uočio protuprirodni blud na bidu Končar Distributivnih i specijalnih transformatora. Postavivši se na kupnju devet komada KODT-P-A po 1.120 kuna, bio sam najbolji ponuđač! Prodaža je tražila oko 3.000, ali se kupnja, procjenjujem, povukla s predomišljajem zaradivanja na tudioj muci ili neznanju.

• Da, i ja sam to uočio – reče mi broker.

Konkurent me nadbidao nalogom za 150 komada po 1.125 pa sam ja njega preskočio ponudišvi 1.130 kuna. Treći je igrač htio 12 komada, nadjačao me je nudeći 1.131,31. Končar D&ST nije likvidna dionica, nadbidavanje iz minute u minutu bilo je neizbježno. Rijetko je tu bilo velikoga prometa. Stegne li nekoga ‘margin call’ oko vrata, možda se proda samo nekoliko dionica. Zato eto opet željnoga 150 komada, nudi 1.150.

• Čuj, plaćam ručak potkraj tjedna jer znam da ti je ovo gnjavaža. Ali, budi drug i izdrži, može se očekivati da ću nekoliko puta mijenjati nalog – rekoj brokeru postavljajući novi, na 1.200 kuna.

• Stvarno? Fer si… Jedino, mislim da je to opasan igrač, taj će se stalno gurati ispred svih – reče broker.

Tako je i bilo. Taj se stalno gurao ispred. Odustao sam na 1.350 kuna. Kupio sam još devet komada Hidroelektre, po 1.130 kuna. Vidio sam da je netko u dvije-tri minute kupio HDEL za mrvicu više od 1.000.000 kuna. Nekad bi takvo čišćenje bilo jamstvo brze i sigurne zarade. Danas nije tako. Ali, cijena Hidre na P/S 2 i danas bi bila oko 3.000, pa zašto bih onda novac držao u banci? Naime, ni u jednoj ‘svetoj knjizi investiranja’ ne piše da se zaraditi mora preko noći. A na rok na koji sam spreman čekati kapitaliziranje ulaganja, i to na ovoj cijeni HDEL-a, nekako mislim da ću zaraditi više nego na oročenoj štednji…

S Pedantnom i Prijateljem već drugi vikend gledam zemljišta. Šalimo se da bismo umjesto terena u Zagorju možda trebali udružiti kapital i kupiti stan u New Yorku – nekretnine u Americi nikad nisu bile jeftinije. Ali ovo nam je ipak jednostavnije. Tražimo jeftin ‘grunt’ u nekoj od zona osuđenih da u njima srednji i visoki zagrebački menadžment za pet-šest godina gradi vile. Ili bar vikendice od 200 kvadrata.

• Ovi moji pokrenuli su bosansko izdanje, pa bih trebao malo držati na oku tamošnje burze. Ti igraš na tom tržištu… Nekoć si govorio da je ondje manje-više sve skupo. Je li se stanje promijenilo? – pitao sam Prijatelja na povratku u Zagreb.

• Ha, škicni Bjeljinsku banku! Aktiva se u godinu dana povećala više od 100 posto, a dionice pala 50 posto. Nisam provjeravao, samo prenosim.

Kad je riječ o Hajduku, znajući da, dok ja ‘lajem’, privatizacija prolazi, svejedno prosjećujem. Dok su trošili moj novac na bogaćenje birtijaša i butikaša, nije im smetalo što nisam član Hajduka niti su me pitali na što da ga spiskaju. Sad kažu da dioničari kluba mogu biti samo članovi. Jednostavno, nije pošteno. Recimo, 30.000 članova po 100 kuna članarine, 3.000.000 kuna. Naplate mi članarinu, a onda kažu da mi dionicu prodaju na, recimo, P/Book 20 ili na P/S 10. Pa, odbijem li kupiti udjel, oteli su mi bar novac za članarinu…