Home / Tvrtke i tržišta / Jake reklame, animacija i dokumentarci

Jake reklame, animacija i dokumentarci

Animacija je očito postala neizbježna u oglašavanju najvećih kompanija, a o njenoj će se ulozi moći prosuditi tijekom subote u konkurenciji od 60 namjenskih filmova.

Ove godine svakako ne bi trebalo propustiti na Danima hrvatskog filma (održavaju se od 25. do 30. ožujka) natjecateljski program animiranoga filma koji će se održati potkraj festivala. Dva filma, Morana redateljica Simona Bogojevića Naratha i Ona koja će odmjeriti snage debitanta Veljka Popovića, ovih su dana uvršteni i u konkurenciju od 45 filmova na jednom od najvećih i najutjecajnijih festivala animiranoga filma – u Anneciju. S obzirom na veliki broj prijavljenih filmova, to je veliki uspjeh i još jedan podsjetnik da upravo animirani film ima najbolju recepciju u svijetu, a hrvatskom filmu osigurava i najviše nagrade.

Uz to, animacija je snažno upregnuta i zapravo neizbježna u oglašavanju najvećih hrvatskih, odnosno svjetskih korporacija, a njenoj će se vrijednosti moći prosuditi tijekom subote u konkurenciji od 60 namjenskih filmova. Reklame bez animacije više gotovo i ne mogu, a naručitelji dobro znaju da njome mogu ostvariti odličnu, pa čak i najbolju vidljivost svoga proizvoda unutar propagandnoga televizijskoga prostora, a time, jasno, i veći profit.

S druge strane, glazbeni spotovi uz kratki igrani film svakako su filmski gledano najslabija kategorija, a ni glazbu se, uz časne iznimke, ne može osobito pohvaliti, pa se svaku raspravu o tim uradcima može zaključiti poslovicom – koliko para toliko muzike! Redatelji glazbenih spotova okrenuli su se stoga namjenskom filmu, točnije reklamama, jer svoju eventualnu želju za umjetničkim izričajem čini se savim dobro nađomjestaju prihvaćanjem izdašnih honorara.

U vezi s dokumentarnim filmom gotovo se svake godine na Danima lome kopljja i nezadovoljstva su tu uvijek najveća jer se dokumentaraca, kako televizijskih, tako i onih drugih, uvjetno rečeno umjetničkih, najviše i snimi. S obzirom na to da zbog ograničenoga termina (ove godine zauzima cijela dva dana) svi ne mogu ući u konkurenciju, mnogi autori ostaju, ponekad i neopravdano, kratkih rukava i napadaju selektore, a ovaj je put to bila Nana Šojlev, bivša urednica dramskoga programa HTV-a, koju su neki mediji prozvali zbog navodnoga sukoba interesa s obzirom na to da je uvrštila u konkurenciju od 16 filmova šest filmova na Dan nezavisnosti Radija 101, dokumentarac Vinka Brešana čijim je špicama i njeno ime.

Ispali su tako mnogi hrvatski dokumentaristi koji, među ostalim, dobivali i najveća priznanja upravo na Danima, ali svi zainteresirani mogu ih pogledati u tzv. Salonu odbijenih.

U konkurenciju su uvršteni Vinko Brešan i njegov dugometražni film Dan nezavisnosti Radija 101, Sevdah o rodama redatelja Silvija Mišića, film o Edi Majački, nedavno nagrađen kao najbolji film na festivalu rock dokumentarca u Vinkovcima, ili, pak, Slučajni sin redatelja Tomislava Mršića i Roberta Zubera. No, bez obzira na trvenje koje se uvijek javlja prilikom selektiranja dokumentaraca, to je svakako jedna od najjačih kategorija, koja u pravilu iznijedri i dobitnika Grand Prixa.

Osim konkurencije, tu su i filmovi s prošlogodišnjeg Festivala igranoga filma u Puli: In memoriam redatelju Zoranu Tadiću i filmologu Anti Peterliću te najbolji hrvatski igrani filmovi od 1990. godine prema anketi filmskih kritičara. U posljednji su program tako ušla tri filma: Ta divna splitska noć Arsenoa Antona Ostojića, što je Iva snimila 21. listopada Tomislava Radića i Oprosti za kung fu Ognjena Sviličića, koji je ujedno ove godine bio i selektor kratkoga igranoga filma.