Kako se računaju rokovi kad je nešto trebalo izvršiti u roku utvrđenu ugovorom, a nije naznačen datum? Naime, klijent me namjerava tužiti da nisam poštovao rok, a u ugovoru koji smo sklopili specificirano je samo da posao treba obaviti u roku od mjesec dana, a nije naveden i točan datum isteka tog roka.
U hrvatskom pravu osnovno pravilo navedeno je u čl. 300. Zakona o obveznim odnosima. Taj je članak na snazi od 1. siječnja 2006. godine, a isto je bilo propisano i u prijašnjem propisu pa na tom planu i nije bilo promjena. Riječ je o zakonskoj odredbi koja na različit način propisuje računanje kad je rok utvrđen u danima, a kad je određen u tjednima, mjesecima ili godinama.
Ako je određen u danima, rok počinje teći prvoga dana nakon što prođe dan nakon koga se rok računa, a završava se posljednjega dana roka. To znači da u primjeru u kojemu je ugovoreno pet dana od sklapanja ugovora, a ugovor je sklopljen 5. ožujka 2008. godine, prvi dan roka je 6. ožujka 2008., a posljednji dan roka je 10. ožujka 2008. godine. Vrijedi cijeli dan, što znači da je ono na što se netko obvezao moguće izvršiti i posljednjega dana do posljednje minute ili sekunde toga dana.
Ako je rok određen u tjednima, mjesecima ili godinama, rok završava onoga dana koji se po imenu i broju podudara s datumom nastanka događaja od kojega rok počinje teći. To, primjerice, znači da rok ugovoren mjesec dana od sklapanja ugovora sklopljenog 5. ožujka 2008., završava 5. travnja 2008. godine.
