Ne treba stalno ni ‘jamrati’ o problemima

Otvoren, jednostavan i iskren, tako bi se najkraće moglo predstaviti Dragutina Kranjčeca iz Varaždinskih Toplica, čovjeka koji nije samo prijevoznik nego i gradonačelnik toga maloga zagorskog mjesta. Direktor tvrtke Tonimir Transport Internacional osim u privatnom poduzetništvu, vrlo je uspješan i na političkoj funkciji i ima mnoge ambiciozne planove, pa tako pregovor o osnivanju kampa za hrvatsku nogometnu reprezentaciju upravo u Varaždinskim Toplicama.

O prijevozu zna mnogo jer se njime bavi više od 30 godina, a prošao je i cijeli put, od vozača do direktora tvrtke. Tonimir Transport Internacional (TTI), tvrtka koju je osnovao još 1989., danas ima 43 zapošlena, a osim što se bavi transportom i logistikom, od prije dvije godine je i ovlašteni servis za kamione DAF. Usto, TTI je ovlašteni zastupnik i uglednoga češkog proizvođača kamionskih kabina Pony Fantasyja. O aktualnim uvjetima poslovanja, prema ocjeni Kranjčeca, dovoljno govore činjenice, a one kažu da su potrebe za kupnjom kamiona mnogo veće, a za servisom sve manje ponajprije zbog sve većeg broja novih kamiona koje voze hrvatski prijevoznici.

• Naravno, sve je manja potreba za servisom i sve je manje popravaka kad novi motori umjesto nakon deset i 20 tisuća kilometara, sada idu na servis nakon 50 tisuća kilometara. Najnoviji će prolaziti još i više kilometara prije servisa jer intervali se stalno povećavaju – objašnjava Kranjčec. Ipak, kako DAF-ov servis osim u Varaždinskim Toplicama postoji još samo u Lipovljanima, a treći koji upravo počinje s radom u Šibeniku, TTI zapravo pokriva servis DAF-a za cijelu sjevernu Hrvatsku, što znači da posla zasad ima dovoljno.

O razlozima zašto baš DAF, Kranjčec iskreno govori. Priznaje da se radilo više o spletu okolnosti nego o svjesnoj odluci.

• Mi smo među prvima kupili DAF-ov kamion, još 1990. godine. U to vrijeme bilo je teško dobiti kredit ili ostvariti leasing u Hrvatskoj, a mi smo imali kontakte s jednom belgijskom kompanijom i tada smo kupili DAF. Da smo tada kupili neko drugo vozilo, možda bi naš vozni park bio drukčije orijentiran, ali igrom slučaja tako je počelo. Taj se kamion pokazao dobar i kvalitetan pa smo nastavili s tom proizvođačkom markom – kaže Kranjčec.

Taj prvi DAF-ov kamion kupio je kako bi mogao raditi logistiku za tvrtku Birkart s kojom je, nakon kratkih pregovora, počeo surađivati 1989. godine. Prije toga, od 1981. imao je strojobravarsku radionicu nakon što je od 1975., kad se vratio iz Njemačke, radio kao vozač.

• Skladište i logistiku radimo za njemačku kompaniju Birkart globi-stik već 19 godina, a oni su u Europi među najvećim prijevoznicima tekstilnih proizvoda. Prve dogovore o suradnji vodili smo još s pokojnim Jonom Birkartom, jednim od velikih igrača u prijevozništvu – objašnjava Kranjčec.

Positivna poslovna okolnost sadržana je u činjenici da znatno raste broj kupljenih novih kamiona, a za Tonimir Transport Internacional ta se pozitivna okolnost vidi i u uvozu kamiona, što je jedna od poslovnih aktivnosti te tvrtke. I to uspješnog dijela aktivnosti u kojem tvrtka ostvaruje mnogo posla.

• Prošle godine prodali smo oko 80 kamiona, ove godine do sad već 150, ali takvi podaci mogu se naći kod svih prodavača kamiona, a ne samo kod nas. Svi prodaju mnogo više nego prošlih godina, zbog uvodenja eko normi i većih ograničenja u prijevozu koja donosi regulativa EU – ističe Kranjčec.

• Hrvatskim će prijevoznicima vjerovatno biti mnogo teže nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju kad ćemo biti i pod pritiskom vanjskih prijevoznika. Ondje gdje su jeftinija radna snaga i manji porez, tamo će se sletiti i posao, a tržište je već sad izgubljeno – pesimističan je Kranjčec.

Razloge vidi u tome što su u uvozu stranci već sad bolji, a jasno je to i iz podatka da već sada ostvaruju oko 60 posto prijevoza sve robe koja se uvozi u Hrvatsku, a i u izvozu hrvatski prijevoznici također ne postižu zadovoljavajući rezultat i ostvaruju samo oko 50 posto prijevoza.

• Našu pripremu za ulazak u Europsku uniju nije dobra. Kada se otvore granice, svaki slovenski prijevoznik može sudjelovati na ovome tržištu, njihove cijene su konkurentske mnogo prihvatljivije od hrvatskih, a i svijest im je mnogo razvijena nego naša. Kod nas ‘Kupujmo hrvatsko’, odnosno u našem slučaju, ‘Vozimo hrvatskim kamionima’ i nije baš zaživjelo – objašnjava Kranjčec.

Kod stranaca je to drugačije, a iako najveću konkurenciju hrvatskim izvoznicima čine slovenski prijevoznici, nije stvar u tome da uvoze toliko slovensku robu, već robu iz cijele Europe.

• Naše trgovačke kuće i uvoznici ne žele se opterećivati time da moraju plaćati posebno prijevoz, već žele da to bude uključeno u cijenu robe. Oni svi u Europi imaju svoje špeditere koji onda daju naloge svojim potprijevoznicima, a te pozicije su manje- više zauzeli slovenski prijevoznici koji su i u bivšoj Jugoslaviji bili najjači na tom području. Mi smo tu gotovo nemoćni jer nema prostora da im konkuriramo nižim cijenama – objašnjava Kranjčec.

Problem je u tome što prodavač u većini slučajeva sam angažira prijevoznika po svojoj želji, a hrvatski prijevoznici su u toj situaciji nemoćni. Osim toga, domaći trgovci na europskom tržištu kupuju samostalno i djeluju samostalno pa je normalno da u tim pregovorima gube taj dio kolača. Naime, dok u Hrvatskoj ne postoji sustavno građena politika koja bi zaštitila hrvatske prijevoznike, u drugim je zemljama to dio poslovne politike i svijesti poslovnih ljudi.

• Nekad smo u Zagrebu tovarili tri kamiona svaki dan, danas iz Europe prema Zagrebu vozimo dva kamiona svaki dan. Varaždinska županija, do-duše, prednjači u pokrivanju uvoza izvozom, ali ni to ne znači da mi imamo previše posla, a što je najvažnije, nemamo previše kvalitetnog posla – objašnjava Kranjčec.

Doda li se tomu porazna statistika da od svih kamiona koji prevoze hrvatsku robu u druge zemlje polovicu ne prevoze hrvatski prijevoznici, jasno je da situacija poslovno nije dobra, a s vremenom bi se mogla i pogoršati.

• Još nije sigurno kad ćemo ući u Europsku uniju, a to je prvi problem zbog kojeg stranci ne ulažu. Osim toga i radna snaga je problem jer smo skupi. U zemljama poput Bugarske i Rumunjske drukčije je, a jednom kad one zavladaju tržištem, teško da ćemo im moći oteti dio kolača – objašnjava Kranjčec.

Akciju bi trebalo poduzeti što prije jer su hrvatski prijevoznici već danas skuplji od onih iz okolnih zemalja pa im je pomoć države nužna kako bi se pripremili na nove šokove koji će, procjenjuje se, uslijediti nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Država, naime, velikim poreznim opterećenjima dodatno pogoršava ionako tešku situaciju, pa i Kranjčec posborno naglašava kako je njegova procjena da će idućih godina mnogi prijevoznici biti prisiljeni zatvoriti svoje tvrtke.

Unatoč svemu tome, Dragutin Kranjčec simpatično kaže kako ne treba stalno ni ‘jamrati’ zbog problema jer o njima se priča – i previše. O problemima koji muče prijevoznike Dragutin Kranjčec spreman je otvoreno govoriti, ali jednako tako svjestan je da malo toga može učiniti da ih riješi. Njegov recept uspjeha je jednostavno – raditi.