Home / Biznis i politika / Virtualne burze rada postaju glavni kanal za zapošljavanje

Virtualne burze rada postaju glavni kanal za zapošljavanje

Prema Kregarovom mišljenju, promijeniti treba pravila i odredbe postojećeg Zakona o sprečavanju sukoba interesa glede: kruga dužnosnika, zabranjenih djelovanja dužnosnika, deklariranja imovine i prihoda, detaljnije regulacije odredbi o darovima i postupku njihovog prijavljivanja. Dužnosnici osim plaće ne smiju, bez izuzetka, primati druge naknade osim honorara od znanstvene, nastavne i kulturne djelatnosti i prihoda od autorskih, patentnih i sličnih prava intelektualnog i industrijskog vlasništva. Potpuno zabraniti članstvo dužnosnika u trgovačkim društvima, upravnim i nadzornim odborima. Blind trust ugovore podvrgnuti provjeri povjerenstva. Povjerenstvo trebaju sačinjavati samo osobe koje nisu stranački, državni ili javni dužnosnici. Određivanja sankcija (što je osobito osjetljivo).

Luka u kojima se odlučilo o postojanju sukoba interesa. Potreban je sustav edukacije dužnosnika, medija i javnosti o načelima, zakonskim rješenjima, pojedinostima postupka i djelovanja na lokalnoj razini.

Đorđe Gardašević s Pravnog fakulteta u Zagrebu predlaže uvođenje tzv. testa javnog interesa. Test javnog interesa služi kao pravna osnova da se čak i zaštićene informacije daju na uvid javnosti, ako se procijeni da bi njihovo objavljivanje više promicalo javni interes transparentnosti vlasti nego interes zaštite nekih informacija. Odluku o tome hoće li se u konačnici zaštićena informacija objaviti donosi nadzorna sudbena instanca koja služi kao forum kojem se nezadovoljni građani mogu obratiti za pravnu zaštitu.

Druga bitna okolnost vezana uz primjenu Zakona o pravu na pristup informacijama, smatra Gardašević, odnosi se na tijela javne vlasti, koja imenuje Vlada, a koja su dužna dati informacije. U dosadašnjoj praksi pojedina tijela vlasti odbila dati informacije uz obrazloženje da nisu na vladinom popisu. Upravni sud je, međutim, u jednoj svojoj presudi još iz 2005. godine pojasnio kako činjenica da se neko tijelo javne vlasti ne nalazi na popisu Vlade ne oslobađa to tijelo obveze da pruži zatraženu informaciju.

Nužno je i proširenje kruga tijela javne vlasti koja moraju dati informacije. Naime, postoji određeni broj tijela koje formalno nisu u navedenim kategorijama, ali su prema samoj prirodi stvari u sferi državnog, dakle javnog, bilo kroz vlasničku, bilo kroz upravljajuću strukturu. Bilo bi korisno obvezati i ta tijela na davanje informacija, čime bi se spriječile pomalo čudne odluke da se zaštićene informacije poput one o prodaji Hrvatskog telekoma, gdje je obrazloženo kako prilikom prodaje Vlada Republike Hrvatske nije nastupala kao javna vlast, već kao privatnopravna ugovorna stranka.

Viktor Gotovac s Pravnog fakulteta u Zagrebu upozorava da od petnaestak standardnih mjera koje se odnose na reguliranje financiranja političkih stranaka naši zakoni prihvaćaju otprilike tek polovicu. Na primjer, gornji limit troškova izbornih utakmica postavljen je previsoko, do mnogostruko više no u drugim zemljama (deset puta više za individualne donacije od onog u SAD-u).

Limit od milijun kuna za tvrtke nije nikakav limit, već legalizacija bezobrazno visokih darova. Koliko je to različito od potrebnih standarda svjedoče i odredbe koje vrijede za izbore za Europski parlament. Prilikom izbora za Europski parlament zabranjeno je primanje anonimnih donacija. Zabranjeni su načini kojim bi se na indirektan način dvostruko pomagalo političkim strankama iz europskog proračuna, kao i to da se dobivena sredstva koriste za pomoć drugim strankama. Zabranjeno je primanje donacija kompanija (pravnih osoba) u iznosu većem od 12.000 eura, pa bi sličnim zabranama trebalo dopuniti i hrvatske propise.

S današnjim kanalima oglašavanja specijaliziranim agencijama za zapošljavanje koje prate svjetske trendove i zapošljavanjem putem korporacijskih web-stranica Hrvatska je na razini razvijenijih tržišta.

Nedavno postavši dijelom velike europske industrijske grupacije, naš klijent uvodi visoke standarde u sve segmente svojeg poslovanja te za taj izrazito izazovan posao traži osobu za radno mjesto: generalni direktor (m/ž).

Oglas objavljen na internetskoj stranici www.posao.hr dokaz je da se, za razliku od prije pet godina, kad je u potrazi za poslom u većini slučajeva vrijedilo pravilo ‘veza i poznanstva’, kanali za pronalazak posla u današnje vrijeme ipak bitno razlikuju.

Uza standardne kanale poput tiških medija i čekanja u redu ispred staklenog izloga Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, kao glavni filtri tržišta radne snage nametnule su se virtualne burze rada Posao.hr i MojPosao.net. Od 2002. godine do danas na portalu Posao.hr objavljeno je više od 135 tisuća oglasa, a procjenjuje se da je zapošljeno 120 tisuća osoba, od čega 49 tisuća u 2007. godini. Brojke se ne odnose isključivo na nezaposlene osobe koje traže prvi posao, već i na zaposlene koji su odlučili promijeniti posao. Na MojPosao.net slična je situacija. Prema evidenciji od 2002. godine do danas na MojPosao.net je objavljeno ukupno više od 105 tisuća oglasa, odnosno prema procjeni oko 115.000 radnih mjesta (u jednom se oglasu može tražiti više pozicija), pri čemu se procjenjuje da je tim putem posao pronašlo 90 tisuća posloprimaca.

Istražili smo koji su kanali u modi te koje vrste poslova se objavljaju u sredstvima javnog priopćavanja.

Gledajući infrastrukturu u smislu postojanja različitih kanala oglašavanja (web i tisak), specijaliziranih agencija za zapošljavanje koje prate svjetske trendove (privremeno zapošljavanje, outplacement – potpora i savjetovanje zaposlenih koji su pred otkazom) i zapošljavanjem putem korporacijskih web-stranica, Hrvatska je na razini razvijenijih tržišta – rekao nam je Saša Jurković, direktor portala Posao.hr.

U sredstvima javnog priopćavanja, uključujući i naš portal, može se pronaći oglase za različita zanimanja. Iako prevladavaju oglasi za niže rangirane poslove, mogu se naći i oglasi u kojima se traže menadžeri. Najčešće je riječ o srednjem menadžmentu. Pozicije top-menadžmenta rjeđe se oglašavaju, a potraga za takvim kadrovima uglavnom se obavlja putem headhunting agencija ili putem osobnih preporuka – kazuje Saša Jurković.

Na tržištu radne snage situacija je bitno drugačija. Naime, zbog tranzicije i zaostajanja hrvatskoga gospodarstva za onim razvijenijih zemalja, zaostajanje se ocrtava i na tržištu radne snage.

Gospodarstvo se brže prilagodilo novim konkurentsima nego obrazovni sustav, pa stoga postoji neuskladenost između potreba gospodarstva/poslodavaca i ponude radne snage na tržištu rada. Riječ je o problemu čije će rješavanje potrajati, pa preporučujemo osobama koje su u potrazi za novim ili prvim poslom da se dodatno educiraju ili prekvalificiraju kako bi postali konkurentniji na tržištu rada – savjetuje Saša Jurković.

Antonija Tolić, glasnogovornica Selectio grupe, govori da se na njihovom portalu objavljaju oglasi s natječajima u kojima se traže svi profili: od skladištara i kuhara, preko informatičara i liječnika.