Zemlje koje su nametnule sankcije Iranu s njim dobro gospodarski surađuju

Iran je prva azijska i muslimanska zemlja koja je priznala Hrvatsku. Politički odnosi među dvjema zemljama su dobri, što je i potvrđeno razmjenom posjeta predsjednika država tijekom nekoliko proteklih godina. Iran i Hrvatska su važne države u svojim regijama, što otvara mogućnosti za još bolji razvoj odnosa. O gospodarskim odnosima treba reći da nisu na zadovoljavajućoj razini s obzirom na potencijale obiju država i treba obostrano, u interesu obaju naroda povećati gospodarsku razmjenu, koja danas iznosi tek 10 milijuna dolara.

Za vrijeme bivše Jugoslavije, hrvatske kompanije kao što su Končar, Đuro Đaković, Ingra, Gredelj itd. bile su osobito aktivne u sektoru gradnje hidro i termoelektrana u Iranu. Ali, nakon osamostaljenja Hrvatske, zbog Domovinskog rata, prestile su biti aktivne i zbog njihova odsustva zamijenile su ih kompanije iz EU. No, Iran s tržištem od 70 milijuna stanovnika još ima potrebe i mogućnosti za konkurentnim prisustvom hrvatskih kompanija. Brodogradnja, željeznice, turizam, petrokemija, energetika (naftaplin), gradnja termoelektrana, poljoprivreda, ribarstvo, prehrambena industrija, izvoz i uvoz potrebnih roba za obje države te osnivanje zajedničkih tvrtki radi ulaska na treća tržišta – sve su to povoljni aspekti za suradnju kompanija iz obje države. Naravno, zainteresirane tvrtke trebale bi biti aktivno prisutne na sajmovima radi bolje prezentacije svoje konkurentnosti i cijena svojih proizvoda.

Kao što znate, energija je vitalna potreba svijeta, što će biti osobito vidljivo u idućih 20-ak godina u Europi, koja o toj potrebi mora temeljito promisliti. Iran posjeduje znatne zalihe nafte i plina, 13 posto potvrđenih nalazišta svjetske nafte, čime je na drugome mjestu. Također, Iran posjeduje 15 posto svjetskih zaliha plina, što ga opet smješta na drugo mjesto na svijetu. S takvim zalihama Iran zadovoljava četiri posto naftnih i pet posto plinskih potreba svijeta te je stoga otvoren ne samo za ulaganja u te već i u druge industrije.

Svaka država u ovoj regiji ima svoju poziciju u odnosu s Iranom. U prošlosti, Hrvatska je imala aktivne gospodarske odnose s Iranom, a njen položaj na jugoistoku Europe sličan je položaju Irana u Perzijskom zaljevu. S obzirom na to, može se zaključiti da dvije zemlje mogu biti dobri gospodarski partneri i u budućnosti.

Iranski gospodarski rast prošle godine bio je 5,3 posto, BDP po stanovniku 12.300 dolara (prema pokazateljima kupovne moći), a nezaposlenost 11 posto. Do Islamske revolucije Iran je uvozio više od 90 posto pšenice, a sada je izvoznik te kulture. Sektor industrijske proizvodnje, ne uključujući naftnu industriju, prošle godine imao je veći rast od prosječnog rasta ukupnoga gospodarstva od 4,8 posto. Vanjskotrgovinska bilanca ostvarila je suficit od 24 milijarde dolara. Udjel investicija u BDP-u bio je 17 posto, odnosno 35 milijardi dolara, a devizna rezerva dosegnula je 76,1 milijardu dolara. S druge strane, vanjski dug je 13,8 milijardi dolara. Neke od reformi koje je Iran proveo prošle godine uključuju liberalizaciju vanjske trgovine, rezanje javnog sektora, racionalizaciju poreznih stopa, redukciju državne uloge u deviznom poslovanju te povećanje udjela privatnog nad državnim u kombinaciji s privatizacijom velikih tvrtki, banaka i osiguravajućih kuća. Imajući u vidu visoku znanstvenu razinu države, posebno kod mlade populacije, nismo zabrinuti za odljev mozgova jer već sada imamo 750.000 studenata na raznim studijima iranskih sveučilišta.

Američke sankcije, kao i sankcije još nekih zapadnih zemalja protiv naše zemlje počele su odmah nakon pobjede Islamske revolucije s ciljem da zaustave naš znanstveno-tehnološki napredak, ali nisu u tome uspjele. Znanstveni napredak u proteklih 29 godina govori sam za sebe, postigli smo velike rezultate u nuklearnjoj i svemirskoj tehnologiji, medicini, farmaciji i nanotehnologiji. Baš smo u sektorima u kojima smo bili pod snažnim embargom najviše napredovali.

Iran ima takvu strategiju. Naša ulaganja u različite sektore industrije poput petrokemije, autoindustrije, proizvodnje kućanskih aparata, poljoprivrede, industrijskih strojeva, rudnika, brana i hidroelektrana, uz izvoz tehnološko-industrijskih usluga, dio su gospodarsko-strateškog plana za razdoblje nakon nafte. Proteklih 29 godina silno se trudimo transformirati se iz zemlje ovisne o plinu i nafti u samostalnu i industrijski neovisnu zemlju.

Kinu, Rusiju, Japan, susjede, EU, Južnu Koreju, Emirate itd. Većina spomenutih zemalja uglavnom su uvoznici naših energetskih proizvoda, dok u Iran izvoze industrijsko-poljoprivredne proizvode poput sirovog željeza, metalnih profila, benzina, dijelova za automobile, čelik, aluminij, lijekove, soju itd. Uz energente, najvažniji iranski izvoznici artikli su pistacije, voće, rukotvorine, tepisi, kemijski proizvodi (tekući propan i butan, metanol, etilen, benzen itd.), koža, katodni bakar itd.

Iran ima veliki gospodarski potencijal na različitim poljima. S obzirom na to da se velike europske države međusobno natječu za prisutnost na iranskom tržištu i iskorištavanje njegovog milijunskoga kapaciteta, imaju i veliku trgovinsku razmjenu s nama. Odsutnost hrvatskih tvrtki u konstruktivnim planovima Irana, pa i obrnuto, nije opravdana. Naravno, odbacujem mišljenje da velesile rade pritisak na hrvatske kompanije u smislu njihovog udaljavanja od iranskog tržišta radi očuvanja svojih vlastitih interesa tamo. Smatram da dvije zemlje imaju dobre kapacitete za gospodarsku suradnju, čemu treba pružiti više pažnje. Podupiremo razmjenu posjeta gospodarskih delegacija, koje mogu bitno utjecati na kretanja u tim odnosima.

Iran kao drevna civilizacija ima vrlo bogatu turističku ponudu i niz kulturnih i civilizacijskih lokaliteta koje može ponuditi turistima, kao i Hrvatska. Svakako da turistička industrija može poslužiti kao motor za ukupnu suradnju Hrvatske i Irana, a nekih je posjeta, u oba smjera, bilo, ali još tek na razini manjih, uglavnom poslovnih grupa, a ne kao trajni turistički aranžman. U budućnosti bi svakako trebalo proširiti suradnju na tom području.